Еgzodus sarajevskih Srba nikada ne smije i neće biti zaboravljen - poruka je iz Bratunca.
Upravo na bratunačko groblje preneseni su posmrtni ostaci njih 187 koji su dali život za Republiku Srpsku.
Slavojka je te kobne 1996. godine izgubila muža i zajedno sa 150.000 Srba bila prisiljena da zauvijek napusti vjekovno ognjište.
"Kad izgubiš nekog iz porodice, to je teško, to se ne zaboravlja nikad. Nikad. Dok si živ, što se kaže. Nikad ih zaboraviti nećemo, to su sve mlađi ljudi poginuli", kaže Slavojka Gogić.
O ovom herojskom podvigu sarajevskih Srba trebamo učiti svoju djecu da shvate koja je bila cijena današnje slobode i mira, poruka je iz Udruženja sarajevskih Srba.
Kažu riječ je o egzodusu srpskog stanovništva, a tvrdnje sarajevskih političara i medija da je tadašnje rukovodstvo Srpske nagovorilo srpski narod da napusti prostor sarajevskih opština koje su odbranili, licemjerne su, netačne i provokativne.
"Morali smo napustiti svoja vjekovna ognjišta, iako smo se junački odbranili, čuvali sve, došli smo ovdje, moramo i ne smijemo zaboraviti ovolike grobove i ovolike mlade živote, sjećati se svake godine, prenositi na omladinu, da znaju u kakvim uslovima je stvorena Republika Srpska", rekao je Nebojša Banduka, predsjednik Udruženja "Sarajevski Srbi".
U zimu '96 godine protjerani su iz Hadžića, Ilidže, Rajlovca, Vogošće, Ilijaša, Grbavice i dijelova Starog grada i opštine Centar Sarajevo.
Kažu, to je bio najveći egzodus Srba poslije albanske golgote.
"Kada su ljudi u tim teškim vremenima i atmosferski nevjerovatno, to je bila jedna od najhladnijih zima, da su nosili i svoje mrtve sa sobom, nisu ih htjeli ostaviti na svom prostoru, za koji su ginuli", priča Vinko Lale iz Udruženja logoraša regije Birač.
Ni danas, 28 godina poslije, Srbi u Sarajevu, ali ni u Federaciji nisu dobrodošli. Tome svjedoče brojne poruke nekadašnjih komšija, vandalizmi kao i uzurpiranje imovine.
