Karan je naveo da je posljednji u nizu Komšićevih "građanskih" (probosanskih-probošnjačkih) istupa njegovo tumačenje presuda "Sejdić-Finci" i "Zornić" po principu što je baki (Komšiću) milo, to joj se i snilo!

On je podsjetio da je nelegitimni, samopredstavljajući hrvatski član Predsjedništva iznio stav da je odustajanje od koncepta konstitutivnosti u BiH, međunarodna obaveza BiH, koja je potvrđena presudama Evropskog suda za ljudska prava, pogotovo u presudama "Zornić", kao i "Sejdić i Finci".

"Ova opasna teza, odjevena u 'demokratsko' ruho je koncept politike dominacije, destabilizacije, opasne politike prevlasti, rušilačke politike. Politika dominacije mora znati da je konstitutivnost ključni, esencijalni, generički, konstitucionalni element kao krovno, opšte i najveće načelo i ideja jedine moguće poveznice tri naroda (nosioca suvereniteta), teritorijalno određeni u dva entiteta", ukazao je Karan.

On je pojasnio da je ovo načelo ustavna norma najveće snage, primarna, dominantna, obavezujuća, načelo svih načela.

"Podsjećam da se Evropski sud za ljudska prava, presudama 'Sejdić-Finci', 'Zornić i Pilav' bavio primjenom člana 14 u vezi s članom 3 Protokola broj 1 koji se odnosi na nemogućnost aplikanata da se kandiduju na izborima za Dom naroda BiH, kao i odredbama člana 1 Protokola broj 12 zbog nemogućnosti aplikanata da se kandiduju na izborima za Predsjedništvo BiH", precizirao je Karan.

On je dodao da je Sud donio još jednu presudu ("Pudarić protiv BiH") u vezi s pravom na kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda s teritorije FBiH.

Karan je naveo da se, prema Ustavu BiH, Predsjedništvo BiH sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, a svaki od njih se neposredno bira sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se neposredno bira sa teritorije Republike Srpske.

"Komšić, na svoj 'građanski' način pokušava ove presude kontekstualnim poluslijepim čitanjem predstaviti kao temelje neke nove zamišljene pluralističke, multikulturološke etničnosti (dominacije većinskog naroda) ne navodeći ključno određenje i tih sudova u navedenim predmetima da, ne samo da ne isključuju konstitutivnost, nego ovo načelo dodatno jačaju konstatacijom da je riječ o ustavnom nadnačelu, nadkrovljujućem načelu - principu Ustava BiH", pojasnio je Karan.

Prema njegovim riječima, i profesor (Radomir) Lukić je komentarišući Komšićeve navode i pozivanje na ove presude s ciljem da BiH odustane od konstituitvnosti naveo da presuda "Sejdić-Finci" ne traži eliminaciju načela konstitutivnosti, koje je jedini temelj koji obezbjeđuje opstanak BiH i mir istovremeno naglašavajući spornost same presude.

"Ratifikacija dopunskog Protokol broj 12 Evropske konvencije o ljudskim pravima od strane BiH (čije kršenje je osnov za navedene presude) je problematična, nepotrebna sa više aspekata, neprimjerena društvenim okolnostima u kojima je prihvaćena. Ratifikacijom Protokola broj 12, BiH je sama sebi stavila omču oko vrata.

Najbolji dokaz zašto nije trebala ova ratifikacija je i činjenica da je i danas (u nepromijenjenim odnosima društvene i političke prirode), nemoguća primjena i implementacija ovih presuda. Sa ovog aspekta bi se moglo konstatovati da je Sud prilikom donošenja presuda imao loše procjene, namjere, ponašajući se pravno dogmatski ne uvažavajući opšte okolnosti nastanka BiH i stvarnih društvenih odnosa", naglasio je profesor ustavnog prava.

U ovom kontekstu, Karan je podsjetio na presudu "Sejdić-Finci" u kojoj je sudija LJiljana Mijović imala izdvojeno mišljenje /kojem se pridružio sudija Hajiev i Bonel/, u kome na najbolji način naglašava dilemu da li su vlasti BiH bile u potpunosti svjesne mogućih posljedica ratifikacije svih protokola na tekst Konvencije u trenutku kada su tu ratifikaciju i izvršile.

"Posebno ističe da je Dejtonskim mirovnim sporazumom konstituisana BiH, sačinjena od dva entiteta, dok se u preambuli Ustava konstatuje da samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati čine konstitutivne narode, a druge etničke grupe koje nisu učestvovale u oružanom sukobu ostavlja po strani. Rješavanje njihove pravne pozicije, naglašava Mijović, kao izuzetno osjetljivo pitanje, ostavljeno je za neka mirnija i politički manje osjetljiva vremena.

Struktura državne vlasti je bila jedino moguća kroz principe političkog kompromisa postignutog mirovnim sporazumom, uspostavljanje mehanizma ravnoteže, kao i sprečavanja prevlasti bilo kojeg naroda u procesu donošenja odluka, ključni su argumenti navedenog izdvojenog mišljenja, aktuelnog i danas", naveo je Karan.

Profesor Karan je podsjetio i na segment izdvojenog mišljenja sudije Bonela koji se pita "... da li su prava dvojice aplikanata da se kandiduju na izborima tako neograničena i primoravajuća da ponište mir, sigurnost i javni red…“ misleći pri tome da se time može narušiti Dejtonski mirovni sporazum kao rješenje postignuto dugotrajnim i upornim pregovaranjem između konstitutivnih naroda, istovremeno podsjećajući da ova presuda narušava Dejton kao međunarodni sporazum i postavlja pitanje da li to može uraditi bilo koji sud.

"U BiH je neophodno očuvati mir i stabilnosti, a to je moguće samo uz uvažavanje ženevsko-njujorških osnovnih dogovorenih principa u kojima je konstitutivnost nadnačelo, princip i ustavna norma, okvir mogućeg - suprotan principu dominacije kao okvira nemogućeg", zaključio je Karan.