Kako piše portal Poskok.info, kada Tel Aviv kaže "ne", to "ne" ne znači samo da Milorad Dodik neće biti uhapšen.

To „ne“ značiće da se svijet počinje dijeliti na one koji se prave da BiH postoji, i one koji znaju kako stvari stvarno stoje.

Kada Izrael odbije postupiti po nalogu koji dolazi iz Suda BiH, preko Šmitove političke laboratorije, to neće biti proceduralna odluka. To će biti šamar.

Ne Sarajevu. Ne Sudu. Nego jednoj ideji. Ideji da su ljudi u BiH dužni slušati bez razmišljanja, trpjeti bez pitanja i koračati unatrag s osmijehom.

Šamar ideji da se narod može tretirati kao eksperiment, a država kao školska ploča na kojoj stranac šara kredom Bonskih ovlaštenja.

To će značiti da neko ozbiljan u ovom svijetu – ozbiljan, jer govorimo o Izraelu – smatra da je BiH izgubila vezu s temeljnim načelima prava.

I da sud koji kažnjava bez zakona, i krivični zakon koji se, samo u BIH, donosi bez parlamenta, ne može imati autoritet ni kod čuvara sinagoge, a kamoli kod Mosada.

Taj potez otvara prostor da se konačno, prvi put nakon Dejtona, postavi pitanje koje svi guraju pod tepih: Ko je Šmit, šta on radi, otkud mu ovlašćenja i kako mu nije neprijatno? Potom koje su to nadležnosti koje je Republika Srpska imala, a koje su joj usput, u hodnicima, preko OHR-ovih „tehničkih proširenja“ i tihe centralizacije , mimo mirovnog ugovora i međunarodnog prava jednostavno nestale?

Kada su nestale? Kako? I zašto se o tome ne govori?

I tada, kada to više ne bude regionalno nego međunarodno pitanje, kada u raspravu ne ulazi više samo Banja Luka i Sarajevo, nego i Tel Aviv, i Moskva, i Peking, i još poneko mjesto gdje ne misle da je Šmit  Mesija – tada će se konačno vidjeti ko ovdje laže, a ko upozorava.

Tada će Šmit ostati sam. A njegovi urednici iz Službenog glasnika više neće moći prepisivati uredbe kao da su pismo od Boga.

Jer ako Izrael kaže da su to politički pamfleti, a ne pravne norme, onda će svima postati jasno: Šmit ne štiti Dejton. On štiti projekt rušenja Dejtona. Ruši projekt mira. Namećući projekt kontrole nad dijelom domicilnih naroda.

Kad se sve sabere, nakon što Izrael odbije da ga uhapsi Dodik neće samo ostati slobodan. On će postati simbol.

Simbol sukoba između prava i uredbe, između naroda i birokratije, između suvereniteta i dekretiranja.

Ne zato što je svetac. Nego zato što je ostao jedini koji se još usudi pitati: gdje vam je granica?

I kad ta granica konačno pukne – neće se više ni Šmit moći praviti da ne zna gdje je. Jer će je, eto, i Izrael nacrtati. Debelo. I jasno. Bez ljubavi, bez emocije – ali s poštovanjem prema pravu.

I to će biti dan kad će Sarajevo morati odlučiti – hoće li nastaviti marš pod Šmitovom palicom, ili će konačno uzeti Ustav u ruke.

Ne zbog Dodika. Nego zbog sebe.

Е sada, pitate se zašto tvrdimo da Izrael neće pristati na ovu potjernicu i otkud nam informacije? U nekim drugim okolnostima bismo vam to i napisali. Ali u ovoj zemlji ograničene slobode, nećemo. Jednostavno nam vjerujte.Ne moramo im davati sve koordinate. (Vidite što rade. U panici su. Nametnuli su dekretom izmjenu jedinog zakona koji se ne smije mijenjati dekretom. Nisu normalni.)

Ova zadnja rečenica inače – o izmjeni Krivičnog zakona, načinu na koji ga je Šmit donio da bi ostvario privatni obračun s ciljanom osobom, bila je dovoljna Tel Avivu da shvate o čemu se ovdje radi.

Međunarodnim konvencijama koje su iznad Ustava BIH i Šmita, strogo je zabranjena izmjena Krivičnog načina dekretivnim putem te korištenje istog zakona za progon pojedinaca. Ovo je jasno politički progon i Tel Aviv je tog svjestan.

Pratite nas i putem Vibera