Sve češće, ne samo od političara koji djeluju u našoj regiji, čujemo izraz „crvena linija“. Očigledno su širom svijeta u toku politički procesi koji dramatično pomjeraju dosadašnje granice odnosa interesa, vrijednosti i moći, a zbog čega se svako naslanjanje na do sada utvrđene granice ili prelaženje tih granica doživljava kao ulaženje u tuđi interesni i vrijednosni prostor. Otvorena upozorenja da je ovo ili ono crvena linija čije prelaženje nije ni poželjno, a ni dopustivo, i uz to najavljivanje odgovora, bez obzira da li se radilo o blefu ili ozbiljnom odvraćanju, sasvim su logične reakcije. Sve zajedno jasno govori da se neki uspostavljen kompromisi pretvaraju u otvorena pitanja, a stanje mira u nove konflikte.
BiH, kao zemlja čije postojanje je uslovljeno poštovanjem Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (1995.), i na ovoj temi ima određene specifičnosti čije nepoštovanje vodi u neizbježan novi sukob.
Prave crvene linije
Crvene linije koje važe u BiH nacrtane su u Dejtonu. Na njih su potpis stavile sve velike sile, zemlje našeg regiona i strane koje su do trenutaka potpisavanja bile sukobljene u ratu koji je u BiH trajao od 1992. go 1995. godine. Oni koji ih prelaze ne crtaju nove linije, nego ne poštuju postojeće, jer se u BiH samo zajedno mogu crtati crvene linije.
A šta su to i gdje su to crvene linije u BiH opštepoznato je. Većina njih definisana je u Ustavu BiH. Neke od njih, koje su bitne za svaki politički trenutak, su: Ženevski i Njujorški principi (dva entiteta – Federacija BiH i Republika Srpska, entiteti zadržavaju svoj postojeći ustavni sistem, teritorija sa razgraničenjem 51%/49% itd.); isključiv naglasak da BiH nastavak svog pravnog postojanja kao država po međunarodnom pravu duguje tome da su to strane prihvatile zbog toga što joj je modifikovana unutrašnja struktura u skladu sa Aneksom IV Sporazuma; raspodjela nadležnosti tako što je nabrojano deset nadležnosti institucija BiH, a za sve ostale rečeno da pripadaju entitetima i da bez sporazuma entiuteta ne mogu postati nadležnosti institucija BiH; prestanak važenja Ustava Republike BiH iz 1993. godine i svega što je na osnovu njega doneseno, a što znači da je donošenje zakona o bilo kakvoj imovini u isključivoj nadležnosti entiteta; način izbora visokog predstavnika za BiH koji je nemoguć bez Savjeta bezbejdnosti UN itd.
Svaku od ovih crvenih linija, a i brojne druge, bilo ko može pronaći u Dejtonskom mirovnom sporazumu, pokazati prstom i pročitati. Protekli rat u BiH i vodio se zbog toga da bilo ko u BiH ne bi mogao povlačiti crvene linije kako se njemu prohtije i time raditi u ime jednog a na štetu drugog ili druga dva naroda, nego da suživot i bivstvovanje u zajedničkoj državi bude uređeno tako da niti jedan od tri konstitutivna naroda ne bude neravnopravan.
Zašto onda danas, kada mir uspješno održavamo skoro trideset godina, bilo kome pada na pamet da može proglasiti crvenom linijom neki svoj stav ili stav političke, interesne, vjerske, nacionalne ili neke druge slične grupe kojoj pripada, i time nastojati da ga nadredi prihvaćenim i potpisanim pravim crvenim linijama koje su utvrđene u Dejtonu?
Protivdejtonske crvene linije
“Ustavni sud BiH je crvena linija i ja sam rekao da ću te crvene linije braniti životom” izjavio je član Kolegijuma Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Kemal Ademović u emisiji BHT1 Uživo emitovanoj 11. 10. 2024. godine. Da vidimo na šta Ademović misli kada kaže da je spreman da tu crvenu liniju brani životom. Da li Ademović životom želi da brani Ustavni sud BiH koji u skladu sa Ustavom BiH svoje nadležnosti može vršiti samo kada ima devet propisno izabranih sudija (čl. VI/1 Ustava BiH), iz čijeg se sastava zakonom Parlamentarne skupštine BiH mogu isključiti strane sudije (čl. VI/1.d Ustava BiH), koji odluke donosi tako da podržava Ustav BiH (čl. VI/3 Ustava BiH), u kome je mandate sudija do navršenih 70 godina starosti (čl. VI/1.c Ustava BiH)…? Iz svega do sada rečenog i viđenog od Ademovića, a i ostalih koji se slažu sa njim, ne vidimo da su to te crvene linije, tj. linije utvrđene u Dejtonu i napisane u Ustavu BiH. Sve govori da oni žele Ustavni sud BiH koji protivustavno radi bez sudija iz Republike Srpske (koja odredba Ustava BiH to dopušta?), u kome vječno sjede stranci koji učestvuju u preglasavanju na štetu Republike Srpske, Srba i Hrvata (koja odredba Ustava BiH to dopušta?), koji odluke donosi tako da ne poštuje tekst Ustava BiH i nameće se kao zakonopisac i zakonodavac (koja odredba Ustava BiH to dopušta?), u kome sudije rade i nakon što navrše 70 godina starosti (koja odredba Ustava BiH to dopušta?) itd.
Ako Ademoviću i njemu sličnima nije stalo do poštovanja u Dejtonu utvrđenih crvenih linija šta onda znači jednostrano crtanje nekih novih crvenih linija? Prvo, to očito znači da Ademović i njemu slični ne poštuju Dejtonski mirovni sporazum. Drugo, znači da Ademović i njemu slični žele Ustavni sud BiH oteti iz ustavnopravnog poretka, držati ga pod kontrolom i koristiti protiv Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Srba i svih ostalih prepreka njihovim političkim ciljevima. Treće, znači da su oni ti koji su prešli dejtonske crvene linije i sada duboko iza dejtonskih crvenih linija pokušavaju jednostrano nacrtati nove crvene linije bez saglasnosti Republike Srpske i svih neophodnih potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegovih aneksa. Četvrto, znači da misle da će dovoljno agresivnim nastupom postići efekat i da će se nove crvene linije jednostavno utvrditi u dubini tuđe teritorije (interesa, vrijednosti, nadležnosti, moći…), kao što su se nekada tamo-amo pomijerale linije rovova. Peto, znači da su izabrali ponašanje koje je pokušaj da se ostvaruju ratni ciljevi, koje i danas baštini političko Sarajevo, a koji su poraženi i u ratu i u Dejtonu upravo utvrđivanjem crvenih linija koje takva sarajevska politika ne bi smjela prelaziti, jer se na to sopstvenim potpisom obavezala?!
Pažljivo sa crvenim linijama
Kao neko ko je u period od 2011. do 2019. godine bio u tom istom Domu naroda u kome danas sjedi Ademović i ko je, kao i on, bio na dužnosti člana Kolegijuma, mogu dati koristan savjet. Prvog dana saradnje sa Draganom Čovićem i Sulejmanom Tihićem (2011.), kao i sa Safetom Softićem i Barišom Čolakom (2015.) razjasnili smo da su crvene linije utvrđene u Dejtonskom mirovnom sporazumu i da niko od nas nije tu da bi život u BiH učinio težim nego što jeste, a funkcionisanje organa BiH komplikovanijim nego što jeste. Nikada poslije toga nismo imali problem u saradnji, a povremene čarke (prim. radi problem sa Tihićem, jer nije htio učestvovati na sastanku Kolegijuma u mom kabinetu zbog toga što je na stolu uvijek stajala zastava Republike Srpske) uvijek su rješavane tako da se vratimo na to šta su crvene linije utvrđene u Dejtonu i da rješenje tražimo u skladu sa njima (sastanci Kolegijuma dalje su održavani u zajedničkim prostorijama parlamenta u kojima ne stoje posebna nacionalna i entitetska obilježja, tako da je poštovano postojanje zastave Republike Srpske u mom kabinetu, a nije ugrožen rad Kolegijuma Doma naroda). Naprosto, te crvene linije bolje funkcionišu u neposrednom razgovoru i dogovoru u četiri zida i daju više rezultata. Čim se objave one od zaštitne mjere postanu meta napada, a time postaje ugroženo i sve ostalo što Dejtonski mirovni sporazum predstavlja, što to nikako nije dobro, niti su dobri momci oni ljudi koji to rade.
Na kraju, može Ademović svoj život dati za Ustavni sud BiH kakav želi. To mu niko ne može, niti želi onemogućiti. Neka izađe na plato ispred Parlamentarne skupštine BiH i neka se zbog toga zapali ukoliko mu je to želja. Ono što Ademoviću niti bilo kome drugom nije dozvoljeno je da drugome uzme život zbog svojih jednostranih ciljeva, bilo doslovno, bilo figurativno čineći svojim postupcima život u BiH vječito nepodnošljivim. Pri tome, i on i oni koji su jednostrano crtali crvene linije tamo gdje im nije mjesto, nemaju pravo da sa sebe skreću pažnju na reakcije onih koji su se branili od njih. Republika Srpska nije nikada jednostrano crtala svoje crvene linije, pa ni kada je vodila akciju Granica postoji, jer je i tada stajala na linijama koje su potpisane u Dejtonu. Poruka iz Republike Srpske da je BiH moguća samo po Dejtonu takođe nije jednostrano crtanje crvenih linije, nego je u Dejtonu dogovorena i potpisana odbrana Dejtonskog mirovnog sporazuma. To je istovremeno i poštena poruka iz Republike Srpske da nama drugačija BiH ne treba, ukoliko Dejtonski mirovni sporazum jedna od druge dvije strane više ne želi.
