Tužne vijesti pogodile su svijet srpskog rukometa. Poslije duge i teške borbe opaka bolest savladala je Nikolu Lazića koji je preminuo u 36. godini i od kog su se oprostili brojni rukometaši, treneri, funkcioneri i klubovi.
Tokom svoje karijere Lazić je igrao u Partizanu, Crvenoj zvezdi, ali i Španiji, Africi, Izraelu, kao i Turskoj gdje je prošao kroz pravi pakao. Njegova priča iz Turske je zaista filmska, a šta je sve prošao tamo otkrio je u jednom intervjuu.
- Еh ta Turska. Ta ekipa je zbog političkih poena napravljena, prikupljanje što većeg broja gledalaca, dolazak gradonačelnika grada na 95 odsto utakmica koje igramo kod kuće, slikanja sa publikom jer su izbori u martu ove godine. Naravno da sam se kolebao. Iz iskustava mojih kolega ranijih godina rekao sam tamo nikada ne bih igrao... Iskreno, ponio me je novac koji su mi ponudili i sve se tako brzo odigralo da nisam imao vremena da razmišljam. Predsjednik kluba i trener su bili u Beogradu gledali igrače sa jednim menadžerom kog sam poznavao ranije, slučajno smo se sreli na jednoj utakmici u Beogradu i popričali. Rekao mi je uslove koje nisam mogao da odbijem... Sve je bilo idealno, ispoštovani svi dogovori do tada, stvarno sam mislio da će to biti pun pogodak u svakom smislu, klub sa ambicijama, cilj je bio da se uđe u Еvropu, dosta stranaca je došlo u tu ekipu, ukupno 8 nas - rekao je Lazić jednom prilikom za portal Srbijasport, pa dodao:
- Sve je krenulo od kad smo došli tamo. Čovjek se prosto ponašao kao da smo njegovo vlasništvo, dešavalo se da nas između dva treninga pozove da se u roku od pola sata nacrtamo kod njega u kancelariji, mi se skupimo, pokupi nas kombi, pa nas na pola puta vrate nazad pod izgovorom da je predsjednik zauzet sada i da dođemo za sat vremena opet. Pa opet čekamo, pa nas ne pozove uopšte. Pa se desi da odemo kod njega da nam nešto saopšti, uveče poslije treninga nas zove opet na sastanak na kom ga čekamo i po dva sata dok on ne dođe... Pritom, rijetko kada može neko da mu se obrati, da mu kaže da smo umorni i slično. Želim da naglasim da je u tom periodu bilo skoro do 50 stepeni napolju preko dana, znači ekstremni uslovi... Nije se obazirao na to.
I pored brojnih problema klub je u prvih šest mečeva upisao isto toliko pobjeda, ali su poslije poraza od Bejkoza krenule muke.
- Da, da krenuli smo stvarno furiozno od šest utakmica šest pobjeda. Desio se taj poraz od Bejkoza koji se očekivao poslije jako loših treninga i pritisaka koji smo doživljavali od strane predsjednika još u pripremnom periodu. Bukvalno su krenuli pritisci od prve pripremne utakmice, bio je na dosta tih utakmica i gledao, gdje smo dosta dobro igrali, od 12 utakmica imali smo jedan poraz, jednu neriješenu i deset pobjeda, ali ga to nije zadovoljavalo. Kada smo pobjeđivali po 10-12 razlike tražio je 15-17, drao se sa tribina da još igramo jako iako vodimo deset. Naglašavam da su pripremne utakmice u pitanju! Krenula je liga, pobjeđivali smo ali ne sa tolikom razlikom koliko je on zamišljao, počeo je da ulazi na pauzi između poluvremena, da nam “skreće pažnju” da se dozovemo pameti i tome slično... Poslije svih tih konstantnih pritisaka naravno desio se poraz koji je bio katastrofalan po njega jer je poslije šest pobjeda pomislio da možemo da uzmemo titulu gdje je poslije utakmice ušao u svlačionicu i sve nas otjerao kući da bi sutradan zvao na sastanak gdje se on nije pojavio i gdje su nam neki ljudi tamo saopštili da smo svi kažnjeni 50 odsto od plate... Ja sam tu počeo da se bunim da ne prihvatam to jer mi ispunjavamo cilj koji nam je zadat na početku sezone. Gdje ja igram dobro (peti strijelac lige i najbolji strijelac ekipe u tom trenutku) gdje sam saopštio da ne mogu više i da želim da idem iz kluba. Naravno dobio sam negativan odgovor - govorio je svojevremeno Lazić.
Jednog igrača iz tima izdvojio je kao "srbomrzca".
- Ta osoba je domaći igrač gdje mogu slobodno da kažem da mrzi Srbe, pivotmen koji je pristigao iz Antalije kao “veliko” pojačanje. Prije svega, nikakav kontakt sa njim od samog početka, njegovom krivicom. Niko od nas nije manje više imao komunikaciju sa njim. Taj sukob je krenuo još u pripremnom periodu. Kada smo vidjeli da na treningu šta god radili on samo gleda nas par igrača da povrijedi, udari, povuče za ruku pri šutu i mnogo toga gdje smo mi počeli da ulazimo u sukob sa njim jer smo vidjeli da to namjerno radi. Vidio je i trener kome smo četiri mjeseca skretali pažnju da mu skrene pažnju jer će biti problema, regauje u trenutku ali to traje 2-3 dana i on se vraća na staro. Bilo je tu više puta direktnih sukoba koji su se rješavali prekidanjem treninga i ništa više... Da bi se poslije jednog fudbala na treningu opet direktno sukobio sa mnom, počeo da prijeti, međutim razdvojili su nas brzo i trening se nastavio da bi poslije dest min vidio njega gdje opet na nekih deset metara od mene prijeti i priča da ćemo poslije treninga napolje da se bijemo gdje nisam mogao više i udario ga par puta.
Poslije toga Lazić je suspendovan, ali nije dobio raskid ugovora.
- Prvo je on dobio suspenziju jer su svi stali na moju stranu ali desio se taj famozni prvi poraz i kazna od 50 odsto gdje su njega vratili odmah u tim, ja sam se tu pobunio da ne želim da budem više sa njim u ekipi i da ne prihvatam kaznu od 50 odsto, meni je saopšteno da sam ja odstranjen iz tima, kažnjen još dvije plate koje su nam inače dugovali u tom trenutku i da ako hoću da odem iz kluba moram da platim 12.000 evra obeštećenje. Imam stvarno dosta dobrih ponuda ali nigdje ne mogu da odem jer ne žele da mi daju papire i plašim se da ću izgubiti polusezonu samo iz nečijeg hira. A imam u ugovoru tu klauzulu da ako mi ne daju platu 60 dana da sam slobodan i da klub mora da mi isplati sva dugovanja prema meni do tada - zaključio je u pomenutom intervjuu Nikola Lazić.
.webp)
