Vrijeme prolazi, a 26. marta biće tačno 23 godine od iznenadne smrti tada devetnaestogodišnjeg glumca Dušana Pekića, koga je proslavila uloga Pinkija u filmu "Rane".
On je glumio jednog od dječaka čije je odrastanje u Beogradu na samom kraju 20. veka zabilježio reditelj Srđan Dragojević u filmu iz 1998. godine.
Pekić je želio da upiše Akademiju i postane glumac, ali to se nikada nije ostvarilo. On je 2000. godine otišao u Kraljevo na odsluženje vojnog roka, sa kog se nikad nije vratio.
U noći između 26. i 27. marta tada devetnaestogodišnji Dušan preminuo je u vojnoj kasarni, a o uzroku smrti se do danas spekulisalo.
Neki su rekli da je prevelika doza nedozvoljenih supstanci bila fatalna, dok su drugi govorili kako je ugušen u snu, a njegova majka Milunka Tašić je tek 17 godina smogla snage da sazna pravu istinu.
- Dušan je bio omiljen u društvu, a i među ženskim svijetom! Imao je dosta simpatija i nekoliko djevojaka! Njegova djevojka Jelena Janković bila je puna života, kao i on. Žao mi je što odavno nemam nikakav kontakt s njom, voljela bih da se čujemo - ispričala je prije nekoliko godina Pinkijeva majka.
Nikad neće zaboraviti posljednji susret, tog 26. marta 2000. godine, kada je dobila najgore vijesti koje majka može da čuje - da joj je sin preminuo.
- Dobio je novu ulogu, ali smrt je bila brža. Bio je u Kraljevu u vojsci. Prethodnog dana bila je zakletva. Pretjerao je s pićem! Kad smo se rastali, otišao je sa drugom do susjednog grada i nastavio da pije. Vratili su se oko ponoći u kasarnu. Kad je ujutru oficir budio vojnike iz njegove sobe, svi su morali da ustanu. Njega je ostavio da spava jer mu je bio miljenik, a i inače se teško budio - pričala je Milunka tada.
- Da ga je oficir probudio kad i ostale vojnike i sad bi bio živ, ali nije! Kasnije, oko osam sati, neko je ušao da nešto uzme i čuo da krklja! Tad su svi pojurili da ga spasu, ali bilo je kasno! U obdukcionom zapisniku piše da je smrt nastupila usljed gušenja, zbog udisanja želudačnog sadržaja!
- U grlu, dušniku i glavnim dušnicama nalazi se obilna količina želudačnog sadržaja, koja skoro u potpunosti ispunjava njihov lumen i u kome su prepoznatljivi djelići polusvarene hrane. Poslije 17 godina sam se usudila da pročitam taj nalaz - otvorila je dušu.
Iako se nikada neće pomiriti sa njegovom smrću, Milunka nikoga ne krivi.
