Nikola Simić bio je naš proslavljeni filmski, serijski i pozorišni glumac koji je zauvijek promijenio istoriju srpske i jugoslovenske kinematografije.
Preminuo je prije 10 godina, a među najpoznatijim ulogama koje je odigrao bile su one u "Tesnoj koži", "Žikinoj dinastiji", "Davitelju protiv davitelja", serijama "Srećni ljudi" i "Porodično blago", a mlađe generacije ga pamte po tome što je podario glas omiljenim crtanim junacima: Mikelanđelu, Sekašu, Miki Mausu, Šilji i naravno Dušku Dugoušku.
Ono što malo ko zna je da ga je u svijet glume uveo njegov 10 godina stariji brat Slavko, koji je takođe bio glumac.
"U nižim razredima gimnazije sam lijepo slikao, pa sam, u vrijeme kad je moj brat Slavko bio glumac i profesor glume u Novom Sadu, u istom gradu polagao prijemni ispit za srednju umjetničku školu. Ali, on mi je javio da prijemni nisam položio, pa sam završio Akademiju za glumu. Međutim, prije deset godina sam saznao pravu istinu. Slavko mi je pred kraj života, ničim izazvan, prenio pozdrav neke žene koja žali što nisam pošao u umjetničku školu, kad sam već 'položio prijemni ispit'...", pričao je svojevremeno Nikola Simić.
"Ništa nisam pitao Slavka, a sve sam razumio. On je u vrijeme boravka u Novom Sadu živio sam. Ja bih mu tu bio samo smetnja. Zato mi je, nesvjesno, javio da nisam položio prijemni i tako me iz slikarstva uveo u glumu", rekao je jednom prilikom Nikola.
Slavko je debitovao na filmu 1947. godine i to u djelu "Živjeće ovaj narod" prema tekstu Branka Ćopića, dok je 1953. godine na sceni novosadskog SNP-a, kada je njegov umjetnički potencijal prepoznao Velibor Gligorić, tadašnji upravnik JDP-a koji je volio da kaže da je Simić njegov izum.
Bio je predsjednik Saveza dramskih umetnika Srbije u periodu od 1968. do 1973. Dobio je Vukovu nagradu, u isto vrijeme kada je njegov mlađi brat nagrađen "Ćuranom". Dobitnik je niza nagrada, među kojima su i Vukova nagrada, Zlatna kolajna na Prvom Festivalu monodrame i pantomime, "Ćuran" za najbolju ulogu na Danima komedije u Svetozarevu, Zlatni lovor vijenac na sarajevskom MESS-u.
Jedna od posljednjih uloga bila mu je uloga pijaniste u prvoj sezoni serije "Otvorena vrata", kao i u seriji "Gore dole".