Čelnik Grand produkcije, Saša Popović, danas će biti sahranjen na Bežanijskom groblju.
Komemoracija se održava u Sava centru od 10 časova.
Na ulazu se nalazi crno-bijela fotografija Saše Popovića, kao i bijele ruže koje simbolizuju slobodu i mir.
Voditelj Voja Nedeljković poveo je glavnu riječ. On je prvenstveno pozvao sve okupljene da ustanu na minut ćutanja u čast pokojniku.
Potom je pušten snimak koji čini kompilacija njegovih intervjua u kojima je govorio o svom djetinjstvu, odrastanju i životu, uz pjesmu "Rode će se vratiti", posljednju koju je komponovao.
"Kad bih se opet rodio, volio bih da se rodim u zemlji koja se zove Jugoslavija", jedna je od Sašinih rečenica, kao i: "Ja sam u moju suprugu Suzanu zaljubljen 24 sata, ja sam prvi koju je svoju ćerku užeo u ruke, a Danijela gledam kao svoje dijete, ne "kao", prihvatio sam ga, potpuno".
Takođe, govorio je o svojim roditeljima.
"Nekom novom Saši Popoviću kažem da radi posao koji misli da će raditi najbolje, koji voli i zna da radi. Život mora da "ide dalje", poslednje su reči filma.
Ana Bekuta obratila se pristnima riječima:
"Dan ili dva nakon ove tužne vijesti čula sam pjesmu Džibonija "Drvo", koje predstavlja život. Džiboni moli Boga da, kao i drvo, postane nešto dobro. Uvijek nam neka pesma zapre u glavi kada čujemo vijesti tuge, tako će me ova pesma od sada podsjećati na našeg Sašu. Bio je kao taj drveni okvir za slike, mnogim mladim ljudima je postao okvir karijere. Šaša je uvek htio da bude bolji, iako je već previše dobar. Nikada nije bio trn u oku, niti je njegovo drvo bilo stub srama. Kao drvo je umro, borio se u tri godišnja doba i vjerovao da će sve biti u redu. Dragi naš Sale, bio si nam ruka za koju smo se svi mi pridržavali, sklonište kad su bile boluje, krov svake kuće. Neka ti je večna slava, hvala ti", rekla je Ana i sa knedlom u grlu zapjevala nekoliko stihova.
Nakon toga, Marija Šerifović održala je govor:
"Ne znam nikoga ko je sa toliko strasti radio ovaj naš posao. Samo čekam da ćeš da se pojaviš iza nekog ugla... Umio si iz svakoga da izvučeš ono najbolje, i da usadiš taj tvoj žar u svakoga s kim si radio... Ništa više neće biti isto i ne samo na estradi, nego i u duši, čiji si deo odneo pre par dana. Znaš da ćeš nam svima nedostajati. Posebno tvojoj porodici za koju nemaš brige jer smo svi tu. Tamo gdje si sada želim ti sunčane dane kako bi spustio krov na kabrioletu i uživao u vožnji. I da, počni da spremaš neki novi projekat tamo gore, i sve nas čekaj", govorila je Marija kroz suze.
Nakon nekoliko prijatelja koji su imali oproštajni govor, komemoracija se završila gromoglasnim aplauzom:
"Zaslužio je, hajde da ga ispratimo velikim aplauzom", rekao je Voja Nedeljković a svi su ustali i Sava centrom se zaorio dug aplauz.
(Foto: screenshot Telegraf.rs)
