Otac pokojnog glumca Nebojše Glogovca, prota Milovan, otvoreno je govorio o bolu nakon gubitka djeteta i odgovorio na jedno pitanje koje je mnoge zanimalo.
Naime, mnoge je začudila činjenica zašto na grobu njegovog sina nema krsta, posebno ako se uzme u obzir činjenica da je cijeli život posvetio crkvi.
"Jeste muka. Jeste žalost. Jeste bol… Ali, kad i danas stižu riječi sa svih strana. Nebojša se nikad i nigdje nije obrukao, to vam daje snagu da u molitvi i vjeri koju je i on živio, nadvisite ličnu patnju. Molitva je najbolji lijek, utjeha i nada. Prije svega vjera da je on sad sa Bogom živim, istinitim. Da je u boljem svijetu od onog koji je ostavio. Utjeha je i u tome što se on ostvario u ovozemaljskom životu", rekao je svojevremeno za Večernje novosti.
Međutim, jedini razlog zašto to nije učinjeno je zato što nije moguće staviti onakav krst kakav se postavlja po pravoslavnim običajima. Naime, ovi običaji se ne poštuju u Aleji zaslužnih građana.
– Ali, Nebojša je u svakoj mojoj molitvi, kao i u molitvi bratstva manastira Ostrog, Dečani i svuda gdje su ga voljeli i poštovali. U molitvi se kaže: Primite ga u svjetlost lica Božijega. I on je tamo, u toj svjetlosti – zaključio je otac Nebojše Glogovca, prenosi Pulsonline.rs
Otac Milovan iza koga je 55. godina svešteničkog staža govorio je o detaljima sa početka teške borbe koju je vodio njegov sin.
- Za Novu godinu je osjetio nešto, kašljao je i nešto je tvrdo je napipao na stomaku. Bio prisutan tada. Skener je pokazao da je nešto sumnjivo – izjavio je otac Milovan, pa dodao:
Nebojša je kratko trajao, ali je ostavio jedan određeni trag na mlade ljude i često puta sretnem ljude koji ponavljaju neke rečenice koje je on izgovorio na filmu ili na pozornici. Tih 50 godina, odnosno 49 koliko je imao nije ostalo bez uticaja, bez nekoga traga. Dok žižak gori što bi rekao naš narod, treba se boriti do posljednje snage. Da se očuva žižak života – rekao je on.
Pričao je o odrastanju Nebojše Glogovca u crkvi i istakao da je najviše ponosan što se njegov nasljednik za života nikada nije obrukao, a tome svjedoče djela koja su ostala nakon njegove smrti:
-Nebojša se nikad i nigdje nije obrukao, to vam daje snagu da u molitvi i vjeri koju je i on živio, nadvisite ličnu patnju.” Molitva je najbolji lijek, utijeha i nada. Prije svega vjera da je on sad sa Bogom živim, istinitim. Da je u boljem svijetu od onog koji je ostavio. Utjeha je i u tome što se on ostvario u ovozemaljskom životu – rekao je prota Milovan u jednom intervjuu.
–Volio sam njegove uloge, pratio sam ga. Osluškivao pažljivo šta o njemu govore kolege, stručnjaci. I niko nije imao ružnu riječ da kaže. Blagonaklonost i raspoloženje prema njegovoj dobroti, ako mogu tako da kažem, traju i danas – rekao je on.
On dodaje da je ostao upaćen i da ga se ljudi sjećaju:
-Ja to vidim i osjećam, jer, nema dana da neko na njegovom grobu, i prije nego što ja tamo stignem da upalim svijeću, upali kandilo, ostavi cvijet. To nije trenutak. To traje i to je odnos prema njemu i njegovom ovozemaljskom životu – istakao je.
Ispričao je kako je izgledalo Nebojšino djetinjstvo:
–Odrastao je u crkvi. U oltaru su njegovi prvi koraci, prekinuo je tišinu. I sad se, u crkvenom pjevačkom društvu, sjećaju kovrdžavog dječaka, koji je horu donosio naforu, na galeriji. Oblikovala ga je naša vjera. I on je o tome nemalo puta govorio. Mislim da se sve vrijednosti, sve vrline, kao i mane, iz kuće ponesu. Porodica je temelj. Sve što je kasnije nadogradio Nebojša je na tom temelju podizao. Ugradio u svoje sinove sve istinske vrijednosti – poručio je protojerej stavrofor Milovan Glogovac u dokumentarnom filmu.
