Duško Ivaneža, koji je teško ranjen prilikom hrvatskog bombardovanja kolone srpskih izbjeglica na Petrovačkoj cesti 1995. godine, rekao je da je tada zamalo ostao bez ruke, zadobio brojne opekotine, a kasnije je saznao da ima i gelere u glavi.
U izjavi za Srnu prisjetio se tog dana kada je čuo plač i vrisak do samog neba koji nikada neće da zaboravi, a dolazio je iz šlepera u kom su se nalazile njegove tri djevojčice sa suprugom, porodica ubijenog komšije Stijelje i brojne druge.
"Sve se desilo oko jedanaest i po, dvanaest. Ništa nisam vidio, ni čuo. Odjednom su njih dvojica bili mrtvi, a ja teško ranjen. Mirku je glavu odbilo, njegov mozak se prosuo svuda po meni, a Branka je pogodilo tačno u čelo i glava mu se rascijepila", rekao je Ivaneža.
Tada je vidio i da mu je otkinuta lijeva ruka koju je umotao u majicu da bi je sačuvao.
On je naveo da je bio suvozač, dok je iza njega bio Branko, s kojim je bio prvi komšija u Zagradi kod Benkovca, dodajući da je nakon ranjavanja helikopterom prebačen u Banjaluku gdje je operisan.
"Imao sam brojne opekotine, izašlo je vani to moje izgoreno meso. Stavljali su mi neke druge mišiće. Tek kasnije sam saznao da imam i gelere u glavi", rekao je Ivaneža.
Zajedno sa njim transportovano je još sedam teško ranjenih, a svi su bili u teškom stanju.
"Ne znam kada je transportovana Mirkova žena. Ona je takođe bila ranjena, a trudna. Rodila je malu curicu malo poslije toga u Srbiji i odmah umrla", rekao je Ivaneža.
Ivaneža nakon mukotrpnog izbjeglištva i borbe za golu egzistenciju sa invalidninom od jedva 200 evra danas sa suprugom živi u porodičnoj kući u Bačmenu kod Beograda, a svu radost svijeta daje mu šest unučadi.
U zavičaj, koji je napustio 5. avgusta 1995. godine u koloni koja se otegla u beskraj od Benkovca, Knina, Srba do Bosanskog Petrovca, odlazio je nekoliko puta, posljednji put kada mu je umro otac 2014. godine.
"U Zagradi sada stalno živi samo dvoje, troje starih. Pusti su naši vinogradi i maslinjaci. Ja svoju kuću ni kada smo krenuli nisam zaključao. Šta su dobili Hrvati `Olujom` - ništa. Oni bi voljeli da se mi vratimo", rekao je Ivaneža.
On je nedavno svjedočio u procesu protiv hrvatskih pilota pred Specijalnim sudom u Beogradu.
"Prije nekih osam godina zvali su me da dođem i u ambasadu BiH u Beogradu zbog zločina na Petrovačkoj cesti. Pitali su me tada da li znam ko je vozio avion. Otkud bih znao! Rekli su da je avion poletio iz Splita i da je pilot bio Ivica Šišić. Pitali su me čak da li mi je on rod. Di da mi bude rod", upitao je Ivaneža.
Kaže da bi povodom 30 godina od "Oluje" želio otići na obilježavanje u Bosanski Petrovac, ali da je to teško izvodivo s obzirom na to da nema organizovanog odlaska.
Zločinačka akcija "Oluja" počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije i jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.
Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska ušla je u gotovo napušten Knin i istakla zastavu Hrvatske, dok su kolone izbjeglica preko srpskih teritorija u BiH krenule ka Srbiji.
Prema podacima "Veritasa", tokom "Oluje" protjerano je više od 220.000 Srba, a na evidenciji su imena 1.893 poginulih i nestalih Srba iz ove akcije i poslije nje, od kojih je 1.236 civila ili 65 odsto, a oko tri četvrtine bili su stariji od 60 godina.
Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine "Oluju" okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid, mada svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida, prenosi Srna.
