Ljubinka je na ilijaškom ratištu izgubila sinove Gorana i Duška '92. i '94. godine. Kako kaže, najteže joj je bilo kada su po noći, snijegu i niskoj temperaturi iskopavali posmrtne ostatke svojim sinova i prenijeli ih na Novi Zejtinlik.
"Po najvećem snijegu moj muž je išao i kopao uveče. Pomogla su mu dva čovjeka iz susjednog sela sa fenjerima, tu je bio mrak, a snijeg, mećava, Bože sačuvaj. Kada smo ih iskopali, tu noć su noćili na kamionu iznad kuće i doveli ih ovdje na Sokolac", prisjeća se Ljubinka Barjaktarević.
Sina jedinca, po drugi put, sahranila je i Dragica. Iz Sarajeva pobjegla je u Bijeljinu. Kaže da se egzodusa Srba iz Sarajeva sjeća, ali da se sjeća i svake granate.
„Sve je prošlo preko moje...Svaku granatu znam, svaki pucanj sam je čula i znala. Narod, ono što je pokupio i izašao traktorima, kombijem, svačim“, kaže Dragica Arsić.
Stradali srpski borici nisu zaboravljeni ni nakon 28 godina od egzodusa Srba. Za njih 949 služen je parastos i položeni vijenci. U manastiru “Sokolica ” na Ravnoj Romaniji upisano je 4.200 imena onih koji su dali život za Republiku Srpsku.
"Obilježavamo jedan tužan trenutak, jedan dio istorije koji je na neki način tragičan, ali i jedan dio istorije koji je sigurno herojski i slavan, u smislu da je ono što se desilo u tom periodu u značajnoj mjeri doprinijelo opstanku i stvaranju Republike Srpske", rekao je Radan Ostojić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske.
„Naravno, mi sve te tragedije koje smo doživjeli, počevši od ove, pa i sve ostale moramo da prenosimo, da se sjećamo, da naše mlađe generacije upoznajemo s tim”, izjavio je Danijel Еgić, ministar rada i boračko–invalidske zaštite Republike Srpske.
Prikazivanjem dokumentarnog filma "Еgzodus ponovo" režisera Snježana Lalovića, na Palama je održana i duhovna akademija povodom obilježavanja 28 godina od egzodusa sarajevskih Srba. Film sadrži autentične kadrove iseljavanja 120.000 Srba iz Sarajeva nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
