Vrelih avgustovskih dana vazduh su parali plač djece, zvuk traktora, automobila, zaprežnih vozila u koloni Srba koji su u zločinačkoj akciji hrvatske vojske i policije "Oluji" morali da napuste vjekovna ognjišta, ispričao je Srni sveštenik iz Novog Grada Nemanja Vidić.
"Bog je htio da taj narod bude sačuvan od pokolja koji se spremao. Taj narod je nosio krst stradanja i patnje", rekao je sveštenik.
Sjećanje na nepreglednu kolonu ljudi protjeranih iz svojih domova koji su u avgustu 1995. godine išli, a da ni sami nisu znali kuda i danas je živo kod ovog novskog paroha.
Gledao je kolonu, jer je crkvena kuća pored putu, a njihovu patnju nije mogao da zaboravi.
"Stala je jedna porodica porijeklom iz Đelesaka. Kad je stao rat, pošto sam završio bogosloviju u manstiru Krka, imao sam želju da obiđem manastir. U povratku sam svratio, oni su se vratili kući i taj susret je bio jako emotivan", naveo je sveštenik.
Vidić je rekao da je bilo teško gledati ljude koji su ostavili svoja ognjišta i krenuli u nepoznato, a nisu znali ni da li će stići.
"Teško je to bilo i da nije u ratnim dešavanjima, a kamoli onako pod granatiranjem. Strašno je bilo gledati djecu koja će provesti djetinjstvo gdje nisu ni zamišljala, stare i ispaćene koji će biti sahranjeni daleko od mjesta gdje su proveli život. Ostavili su sve, a bio je to vrijedan i bogat narod", prisjetio je Vidić.
Ispričao je i kako ga je pozvao vladika gornjokarlovački Nikanor i zamolio da dođe u Dvor i pomogne u spasavanju svetinja.
"Kada smo došli na most na Uni, zamolio me da stanem, izašao je iz automobila, kleknuo na koljena, poljubio je tlo i rekao da se vjerovatno neće vratiti", naveo je Vidić.
Na licima ljudi koji su bili u koloni vidjelo se nešto što, kako kaže, nikome ne bi poželio.
"To niko ne treba da doživi. Znate, teško je kad idete u ništa, ne znate ni gdje ni kako", rekao je Vidić.
Prema njegovim riječima, narod je u Novom Gradu pomagao koliko je mogao ali je već i tu bio prisutan strah i neizvjesnost.
Vidić je smatra da je ezgodus Srba iz Republike Srpske Krajine strašna tragedija, da bi u mirnodobsko doba nemoguće bilo da se se toliko broj ljudi u tako kratkom vremenu preseli.
Na novom groblju u Novom Gradu prvo su sahranjeni stradali u egzodusu pod oznakom NN, a kasnije su obavljane ekšumacije.
"Еgzodus srpskog naroda je ostavio pečat tragedije", rekao je Vidić i istakao značaj da novima generacijama treba objasniti šta se dešavalo tih devedestih godina srpskom narodu.
.webp)
