Političar, privrednik, sportista, vizionar, ali prije svega čovjek. Čovjek, koji je beskrajno volio ljude i svoju Modriču. Ove dvije rečenice nose jedno ime, Milan Jelić. Bivši predsjednik Republike Srpske, Srpskoj je dao mnogo. Oni, čije je živote obilježio zauvijek, i danas, pred kamerom Dosijea o njemu pričaju sa posebnim emocijama. I sve funkcije koje je imao za života ne mogu se porediti sa onim da je nekome otac, brat, suprug, prijatelj.
Zato uspjeh nije izostajao ni na jednom polju. Ono što je u Milanovom slučaju bilo sigurno, gdje god bi otišao uvijek bi se vraćao u rodni grad. Modriča je za njega bila centar svijeta. I tako je bilo od djetinjstva, preko škole, fakulteta pa i posla. Zainteresovao je Jelićev život posebno Ostoju Railića. Istražujući njegov lik i djelo došao je na ideju i napravio izložbu u Muzeju Republike Srpske koja je posvećena upravo bivšem predsjedniku. Tu se nije zaustavio, napisao je i publikaciju i kroz nju približio Jelića svima onima koji nisu imali priliku da ga upoznaju.
Jelić je bio svestran. Uvijek je težio ka nečemu većem. Obrazovanje mu je bilo izuzetno važno i temelj svega što je radio. 1998. godine magistrirao je na Еkonomskom fakultetu u Banjaluci a tri godine kasnije i doktorirao. Teoriju je primjenjivao u praksi a praksu dopunjavao teorijskim saznanjima
Mnogo toga ostavio je Jelić iza sebe. Zahvaljujući porodici muzej je postao bogatiji za predmete i dokumente još jedne važne ličnosti Republike Srpske. Dobili su kaže Railić najveći dio njegove zaostavštine koja svjedoči o njegovom radu.
Trebalo je osim vremena i mnogo rada i truda da sve bude kako je i zamišljeno. Na izložbi je radio tim ljudi.
Obogatio je sve sfere u koje je zagazio. Jedna od njih bila je politika. Prve političke klupe u koje je Milan sjeo bile su odborničke. Potom je u prvom poslijeratnom sazivu Narodne skupštine Republike Srpske 1996. izabran za poslanika da bi deset godina kasnije sjeo u ministarsku fotelju. Izabran je za ministra privrede, energetike i razvoja u Vladi Republike Srpske. Iste godine, dakle 2006. na opštim izborima izabran je za predsjednika Republike Srpske kao kandidat SNSD-a. Tada je poručio da je na sebe preuzeo obavezu da bdi nad sudbinom svih građana.
I u privredi mu je malo ko mogao stati na crtu. Znao je kako napraviti posao. Najbolji primjer je rafinerija ulja Modriča. Znao je da će ulaganja u kvalitetan kadar kad tad dati rezultate, što je i bilo. Od rafinerije je kažu mnogi napravio svjetski brend. Brend koji je bio pokretačka snaga i primjer za sva manja preduzeća. 2002 godine izabran je za najuspješnijeg menadžera u Republici Srpskoj.
Milan je bio i otac za poželjeti. Pobjednik - tako ga za Dosije opisuje sin Petar. Od oca je kaže mnogo naučio. Sve to primjenjuje kako u privatnom tako i poslovnom životu.
Privatno i poslovno nije se puno razlikovao. Sjeća se Petar da je svačiju nevolju shvatao kao svoju i pomagao kome je stigao. Volio je muziku i da čita. Uživao je u narodnjacima a boljka mu je bila samo nedovoljno poznavanje engleskog jezika.
Milan Jelić bio je i životni profesor. Mnogo je ulagao u mlade, posebno kroz fondaciju predsjednika Republike. Danas Fond nosi ime po njemu i stipendira najbolje studente. U svojim intervjuima govorio je da će mladi biti buduća elita koja će morati da znanje stečeno u dobrim školama, vrati Republici Srpskoj jer biti lider u znanju znači biti lider u svemu.
Za svog života Jelić je i odlikovan nekoliko puta. To je dokaz da je ono što je radio, radio kako treba.
Živi i danas kroz uspomene i sjećanja. Bio je šesti predsjednik Republike Srpske. Na toj dužnosti proveo je tek godinu dana. Uprkos, tako kratkom roku iza sebe je ostavio neizbrisiv trag. A to, ne može svako.
