Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik istakao je da nigdje na svijetu nema mjesta kao što je Stari Brod na Drini, gdje se na pravoslavni praznik Mladenci 1942. godine 326 djevojaka uhvatilo za ruke i skočilo u ledenu Drinu, odlučivši da je bolje otići u smrt nego da padnu u ruke ustašama, zvijerima u ljudskom obliku, i njihovim kamama.
"Te mlade djevojke prihvatila je Drina i tu su našle svoj mir i spokoj, bježeći od ustaša, predvođenih Jurom Francetićem, koji su u ovom pokolju ubili više od 6.000 nenaoružanih Srba, isključivo civila, žena, djece, staraca. Poput nesrećnih djevojaka, mnogi od ovih mučenika spas su tražili u zagrljaju hladnih talasa, bježeći ispred ustaške kame i noža razularenih ustaša", istakao je Dodik za Srnu povodom 83 godine od zločina u Starom Brodu.
Predsjednik Srpske je ukazao da je masakr nad ovim nedužnim ljudima, koji su krivi samo zato što su Srbi, počinjen tri puta - prvi put su ga počinile ustaše, drugi put kada Josip Broz, koji je u to vrijeme bio u Foči, nije htio da pomogne srpskim zbjegovima koji su bježali prema Starom Brodu u nadi da će stići do slobodne teritorije i treći put - kada je komunistička vlast sve ove godine skrivala ovaj zločin od očiju javnosti da bi se sačuvalo navodno lažno bratstvo i jedinstvo u Jugoslavije, ali samo preko leđa Srba.
On je ukazao da nije Republike Srpske i danas bi ovaj stravični krvavi pir ostao skriven od očiju javnosti, dodavši da je i ovo jedan u nizu primjera koji potvrđuje značaj i opravdanost borbe Republike Srpske za njen i opstanak i očuvanje njenih institucija na koje iz Sarajeva, zajedno sa strancima, a posebno njemačkim zlotvorom Kristijanom Šmitom uporno kidišu sa željom da nam otmu sve i pretvore nas u praznu ljušturu koja ničemu ne bi vrijedila.
On je podsjetio da je u znak sjećanja na ove srpske mučenike u Starom Brodu, na obali Drine izgrađen Spomen-muzej sa uklesanim imenima i prezimenima stradalih, gdje se može vidjeti da su cijele porodice svoje vječno stanište našli u Drini, stradavši od ruke zlotvora.
"I danas kada dođete na to mjesto stradanja istovremeno 'odjekuju' tišina koju prekidaju plač djeteta, krici i vrisak okamenjenih majki, sestara, očeva... I nigdje se ta tišina i krici 'ne čuju' istovremeno kao u Starom Brodu", naglasio je Dodik.
On je istakao da o ovom zločinu ostaju trajno da svjedoče urezana imena na kamenom zidu Spomen-muzeja, njih skoro 6.000, a u vodi spomenici - okamenjena beba u naručju okamenjene majke, okamenjeni "krik" majke sa obale koja gleda svoju ćerku kako sa stijene skače u ledenu Drinu i nestaje u talasima, odnoseći sve svoje djevojačke snove sa sobom, okamenjeni otac sa djetetom koje još nije ni spoznalo život, ali je, nažalost, prerano spoznalo ljudsko zlo i zvjerstvo...
"Tu je i poruka nama, njihovim potomcima, ali i budućim pokoljenjima koja je urezana na spomeniku na obali rijeke: 'Oprostite nam vi, koji ste ovdje stradali a 66 godina smo ćutali o vama. Ipak, nismo vas zaboravili jer ovakve rane na srcu nikad ne zarastaju. Zločincima smo oprostili, neka im je lice crno pred Božijom svetlošću!'
Istina o ovom zločinu konačno je ugledala svjetlo dana, zahvaljujući tome što imamo svoju Republiku, i nema više skrivanja, nema više nikakvih Josipa koji mogu da sakriju zločin nad srpskim narodom. Svaki dan ćemo pričati o tome, naša djeca će učiti u školama, posjećivati mjesta stradanja i nećemo dozvoliti da naše žrtve budu sakrivene, tajne, jer bi mi bili krivi i ništa ne bi bili bolji od onih koji su ih ubili i onih koji su ih skrivali svih ovih godina", poručio je predsjednik Srpske.
On je istakao da je Stari Brod još jedna lekcija srpskom narodu, koju moramo zapamtiti i čuvati od zaborava sve ijedno ime i sve ijednu našu žrtvu.
"Mi jesmo mali narod, ali smo podnijeli veliku žrtvu u svim ratovima i zato istinu moramo da čuvamo a kulturu sjećanja da njegujemo. Jer, ako zaboravimo, može da nam se ponovi, kao što se ponovilo u proteklom građanskom ratu u BiH", zaključio je predsjednik Republike.
U proljeće 1942. iz Sarajeva je krenulo deset hiljada ustaša sa namjerom da protjeraju i pobiju srpsko stanovništvo. Srpski narod sa područja Sarajeva, Pala, Olova, Kladnja, Han Pijeska, Rogatice, Sokoca i Višegrada u zbjegovima krenuo je niz Drinu da bi spas potražio u Srbiji.
U Višegradu, italijanska vojska nije dozvolila narodu da pređe preko ćuprije i zbjeg je krenuo pored Drine ka selima Miloševići i Starom Brodu gdje se nalazila skela.
Ustaše su stigle ovaj zbjeg i mučki ubile oko 6.000 srpskih žena, djece i staraca. Ovo je jedan od najvećih pokolj nad Srbima koji su počinile ustaše u Starom Brodu na pravoslavni praznik Mladenci 1942. godine.
