U slučaju Republike Srpske, njenim institucijama jer je tamo i nastala. Ovo je poruka koja stiže iz Srpske nakon što je bošnjački čklan predsjedništva BiH zatražio da u Sarajevo budu prebačena sva dokumenta, video zapisi i ostali dokazi korišćeni na suđenjima u Hagu. 

Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija donio je i rezoluciju, doduše prije neke četiri godine, da će arhiv ostati trajno pohranjen u Hagu. Da to ipak bude u Sarajevu stara je želja bošnjačkih političara, a problem je što bi moglo da dođe do zloupotreba.

Sarajevo ne odustaje

Sarajevo ne odustaje od toga da arhivska građa tribunala bude smještena u tom gradu iako im u prilog ne ide mišljenje arhivističkih eksperata. Dvosmislene preporuke Savjetodavnog komiteta za pitanje smještanja te građe, i generalnog sekretara Ujedinjenih nacija oblikovane su tako da ne isključuju mogućnost da, na kraju, jedna od zemalja bivše Jugoslavije bude zadužena za smještanje arhiva, piše to u svom stručnom radu doktor Aleksandar Raković, beogradski istoričar. 

Prema stručnim principima arhivistike, o građi Međunarodnog krivičnog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji trebalo bi da se staraju Ujedinjene nacije, kao osnivač, u Njujorku, mjestu gdje je osnovan taj sud, ili u mjestu gdje je stvarana građa.

Mladić za Dosije: Nadam se da do toga neće doći

Nadam se da neće doći do situacije u kojoj će samo jedna strana dobiti kontrolu nad ključnim dokumentima, kaže za Dosije Darko Mladić, sin generala Ratka Mladića. 

Nema objektivnosti u sarajevskom pristupu istorijskim događajima iz tog vremena, kaže on i smatra da se mora pronaći način da arhiv bude dostupan svima i da nijedna strana ne bude u situaciji da blokira bilo koga u pristupu tim materijalima.

Oko 20 miliona stranica teksta, milijarde gigabajta

A da bi bilo malo jasnije koliko, ustvari, toga ima - u pitanju je oko 20 miliona stranica teksta, u digitalnoj formi milijarde gigabajta… Još 2011. je tadašnji portparol Haškog tribunala rekao da bi visina bila deset kilometara kada bi se sve stranice naslagale jedna na drugu. 

U Njujorku, i sjedištima UN-a u Evropi rekli su da nemaju kapacitete za čuvanje i skladištenje tolikog materijala. Nema potrebe da se razmatra mogućnost da arhiv bude pohranjen u Sarajevo, jer on treba da se vrati onima kojima i pripada, a to su entiteti, poruka je iz Republike Srpske.

Postoji mogućnost i da bi neki dokazi koji su u arhivu a nisu iskorišćeni na suđenjima, mogli da bace neko novo svjetlo na određene slučajeve i ratne događaje. A ako dođu tamo gdje ne treba, opet se poteže opcija nepovjerenja i potencijalno uništavanja određenih dokumenata. Dokaza koji nikada nisu ugledali svjetlo dana i te kako ima.

“Arhivska građa Haškog tribunala nerazdvojiva”

Trudi Huskamp Piterson, koja je bila vršilac dužnosti direktora Nacionalnog arhiva Sjedinjenih Američkih Država, pisala je, svojevremeno, da je arhivska građa Haškog tribunala višeslojno i duboko “isprepletana, ruku pod ruku“ i samim tim je nerazdvojiva. 

Pisao je o tome u svom radu i istoričar Raković koji podsjeća da se Arhiv Jugoslavije u Beogradu kandidovao kao mjesto gdje će biti skladištena ta građa jer se odnosi na postojanje Jugoslavije i njen kraj. 

Sa stručne strane, kaže Raković, to je opravdano ali je na zapadu unaprijed odbacivano.

Potencijalno, neki dokazi za koje se nije čulo na suđenjima a koji postoje u arihvi, možda bi mogli da bace neko novo svjetlo i na rad tribunala.

Republika Srpska jasna po ovom pitanju

Republika Srpska je tu, dakle, potpuno jasna - nikako u Sarajevo, i da arhiva, bar ona koja je izuzeta ili predata iz institucija Srpske, treba biti vraćena tamo odakle i potiče. 

Poruka je i da ne može uprava jednog grada da vodi neke svoje incijative za koje nikako ne može biti nadležna. 

Ranije je iz Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske naglašeno “da bi smještanje arhive u Sarajevu otvorilo prostor za manipulaciju arhivskom građom, ali da bi i na određen način predstavljalo uzurpiranje nadležnosti“. 

Republika Srpska je u više navrata tražila da joj Haški tribunal vrati originalnu arhivsku građu, ali da je do sada dobila samo selektivno odabrana dokumenta u digitalnoj formi.