Advokat predsjednika Srpske

Bubić: Tužilaštvo BiH protiv narodne izborne volje

  • Izvor: SRNA
  • 22.11.2023. 18:08

Da bi se sačuvalo dostojanstvo i suverenost državne zajednice BiH, jedino razumno rješenje u predmetu protiv predsjednika Republike Srpske i vršioca dužnosti direktora "Službenog glasnika" jeste odustajanje Tužilaštva BiH od optužnice i obustavljanje postupka, istakao je Goran Bubić, advokat predsjednika Republike Milorada Dodika.

Bubić je pojasnio da optužnicom Tužilaštva BiH protiv predsjednika Republike Srpske neposredno osporena ta institucija progonom zbog vršenja ustavnih ovlaštenja - potpisivanja dva ukaza zakona koje je donijela Narodna skupština, a kao dalja posljedica traži se eliminacija Milorada Dodika, izabranog ustavnog predsjednika sa osvojenih više od 300.000 glasova na izborima, iz političkog života u BiH.

"Sve ovo procesuira se pred pravosuđem koje nije regulisano Ustavom BiH, iako je ustavna regulativa pravosudnih tijela conditio sine qua non /uslov bez kojeg se ne može/ vladavine prava i pravne države.

Dakle, čitava nepravna montaža zasnovana je na zakonima koje nije donijela Parlamentarna skupština BiH, uključujući i izmjene Krivičnog zakona BiH 'odlukom' samozvanog visokog predstavnika, koje nisu njegov sastavni dio, već sastavni dio odluke nepostojećeg zakonodavca", ukazao je advokat Bubić u autorskom tekstu za Srnu.

Autorski tekst Gorana Bubića, advokata predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, Srna prenosi u cijelosti:

Kolorado slučaj protiv Trampa kao lekcija za Tužilaštvo BiH

Čitamo da je sudija u Koloradu Sara Valas po optužnici zbog navodnog učestvovanja u pobuni protiv Donalda Trampa, bivšeg predsjednika SAD, odbila predloženu mjeru zabrane da Tramp učestvuje na narednim predsjedničkim izborima u SAD. Ustav SAD predviđa da učestvovanje u pobuni eliminiše počinioca da se može kandidovati na službene funkcije.

Međutim, sudija Valas je obrazložila da se to odnosi samo na službene funkcije, a da predsjednik SAD ne potpada pod kategoriju službenik, te da zbog toga nema pravnog osnova za mjeru zabrane učešća na predsjedničkim izborima. Odluka sudije Valas je interesantna i zbog činjenice da Tramp jeste bivši predsjednik, ali trenutno nije predsjednik SAD, već samo kandidata za predsjednika, kao i da je sudija prihvatila optuženje da je podstrekač u pobuni.

Prednji stav nije samo američka specifičnost, već je u krajnjoj konsekvenci u pitanju primjena principa podjele vlasti koji je esencija moderne parlamentarne demokratije, bez obzira na određene razlike u primjeni principa podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, u pojedinim državama. Pravilo da jedna vlast na određen način kontroliše drugu vlast ima svoje granice tako što sudska vlast ne može promijeniti volju građana na izborima.

Sudovi jesu nadležni da odlučuju o pravilnosti primjene zakona tokom izbornog procesa, ali kada se izborni proces završi zašto bi bilo prihvatljivo sudsko opozivanje izabranog predsjednika?

"Mjera bezbjednosti" protiv izborne volje više od 300.000 građana

Kao što se vidi i zaključuje iz montirane optužnice Tužilaštva BiH u pitanju je udar na ustavne institucije Republike Srpske. Prije svega na Narodnu skupštinu Republike Srpske, kao zakonodavni organ, a implicite i Vladu Republike Srpske kao ustavnog predlagača zakona. Optužnicom je neposredno osporena institucija Predsjednika Republike Srpske progonom zbog vršenja ustavnih ovlaštenja - potpisivanja dva ukaza zakona koje je donijela Narodna skupština.

Kao dalje posljedice traži se eliminacija Milorada Dodika, izabranog ustavnog predsjednika sa više od 300.000 glasova na izborima, iz političkog života u BiH. Sve ovo se procesuira pred pravosuđem koje nije regulisano Ustavom BiH, iako je ustavna regulativa pravosudnih tijela koncidio sine kva non vladavine prava i pravne države. Dakle, čitava nepravna montaža je zasnovana na zakonima koji nije donijela Parlamentarna skupština BiH, uključujući i izmjene Krivičnog zakona BiH "odlukom" samozvanog visokog predstavnika, koje nisu sastavni dio tog zakona, već sastavni dio odluke nepostojećeg zakonodavca.

Trabant Šmit u zamjenu za penziju UN

U "preddemokratskom" periodu na našim prostorima često smo slušali o "sukobu između normativnog i stvarnog", pa su predlagane mjere da se ova diskrepancija smanji. Danas vidimo koliko je to bilo bezazleno i kako su protagonisti "otvorenog društva" velemajstori za udaljavanje stvarnosti od onog što zovemo ustavnost, zakonitost, vladavina prava, pravna država, jednom riječju udaljavanje od de jure.

Poštenije je proglasiti okupaciju i okupatorske metode, a ne simulirati parlamentarnu demokratiju, jer se u takvim okolnostima bar ne bi vrijeđao zdrav razum kod građana. Kako su govorili stari Grci, politiku vodi nekolicina, ali su svi ljudi sposobni da sude o njoj. Tako i o stvarnom stanju u ovoj zemlji, s napaćenim ljudima.

Stranci vraćaju sporenja koja su dovela do rata u BiH i što je riješeno mirovnim sporazumom. A ЕU domaćim političarima nudi potpun contradictio in adjecte- nema ulaska BiH u ЕU sa visokim predstavnikom, s tim da ukidanje visokog predstavnika zavisi od izvještaja o stanju u BiH koje šalje isti taj visoki predstavnik UN? Traži se da uhljebi sami sebe ukinu, a nakon pet godina stolovanja s carskim počastima, ali bez ikakve odgovornosti za učinjeno, imaju penziju UN?

Pa, nije onda slučajno što Kristijan Šmit prihvata ulogu trabanta imperije sa dvostrukim civilizacijskim standardima, jednim za sebe, drugih za druge. I onda se Šmit kobajagi gubi u prostoru i vremenu, tražeći od institucija Republike Srpske da se praktično eutaniziraju. Еto njemu posla do penzije, i još više.

Da li je predsjednik Republike samo obični službenik?

Ali sve i da je političko-nepravni postupak protiv predsjednika Republike zasnovan na nespornom zakonodavstvu, a očigledno nije, postoji ustavni način prestanka mandata predsjednika, to je opoziv procedurom kako je i biran ili ostavka (član 87 Ustava Republike Srpske).

Načelno, zašto bi sud bio ovlašten da smijeni predsjednika ili mu zabrani obavljanje funkcije predsjednika zbog razloga koji su isključivo povezani sa obavljanjem elementarne ustavne funkcije predsjednika? U ovom slučaju to je potpisivanje dva ukaza o proglašenju zakona od strane predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, a koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske u ustavnoj i zakonskoj proceduri. Kako je konstatovala sudija Valas predsjednik nije obični službenik.

Notorne pravne besmislice Tužilaštva BiH

Tužilaštvo BiH je u optužnici predložilo izricanje mjere bezbjednosti "prestanak obavljanja funkcije predsjednika Republike Srpske" Miloradu Dodiku. No, Tužilaštvo BiH je išlo i dalje, očigledno zaneseno i poneseno, pa je u optužnici tražilo da prvostepeni sud utvrdi nastupanje pravnih posljedica osude. Tužilaštvo BiH je previdjelo da se pravne posljedice osude ne izriču u presudi, već nastupaju po samom zakonu, odnosno "po sili zakona kojim su propisane".

Ovo je aksiom u krivičnom pravu, a pravne posljedice osude nastupaju ex lege tek po pravosnažnosti presude, ne ranije. Zato je elementarno pravno neznanje, štaviše pravna besmislica, da pravne posljedice osude utvrđuje prvostepeni sud, iako posljedice osude nastupaju po samom zakonu. Ali, Tužilaštvo BiH i pored toga traži od Suda BiH da "utvrdi nastupanje pravnih posljedica osude".

Kršenje presumpcije nevinosti i osuda unaprijed

Na opisani način, kao i improvizovanom istragom, tako i u optužnici, kršeći presumpciju nevinosti, tužioci anticipiraju osudu predsjednika tražeći da Sud BiH predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku i v.d. direktora "Službenog glasnika" Milošu Lukiću "utvrdi nastupanje pravnih posljedica osude, i to: prestanak službene dužnosti i prestanak zaposlenja; zabranu obavljanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem drugom organu..." koji se finansira iz javnih sredstava, kao i "zabranu sticanja službene dužnosti" u navedenim organima koji se finansiraju iz javnih sredstava.

Ali, ne predviđaju bilo kakvu osudu, već osudu na bezuslovan zatvor, jer nijedna pravna posljedica osude ne može nastupiti ako nije izrečena kazna zatvora.

Dužnosti predsjednika Republike nisu "upravni, stručni i drugi poslovi", već nadležnosti iz člana 80 Ustava Republike Srpske

Krivični zakon BiH u odredbi Člana 69 kao mjeru bezbjednosti predviđa i "zabranu vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti", s tim da u odredbi člana 73 Krivičnog zakona izricanje mjere povezuje sa izvršenim krivičnim djelom u vršenju poziva, djelatnosti ili dužnosti i postojanjem opasnosti od ponavljanja djela.

Nadalje, Krivični zakon BiH u odredbi Člana 1 stav (3) definiše zakonske izraze, pa pod "službenim licem" podrazumijeva "izabranog ili imenovanog funkcionera u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti BiH". Kada su u pitanju druge državne i upravne ustanove ili službe, pojam službeno lice se vezuje za "...obavljanje određenih upravnih, stručnih i drugih poslova u okviru prava i dužnosti vlasti koja ih je osnovala".

Kao što je poznato krivično-pravne odredbe se tumače gramatički usko, restriktivno, a ne široko. Vjerovatno je intencija zakona bila da se pojmom "službenog lica" obuhvate sva izabrana i imenovana lica. Ali je upitno da li je spomenuta zakonska odredba formulisana potpuno? Očigledno da predsjednik entiteta (Republike Srpske) ne vrši vlast na nivou BiH, dok se dalja formulacija odnosi na lice koje vrši "upravne, stručne i druge poslove" određenog nižeg nivoa vlasti, dakle i entiteta.

Preširoko je tumačenje predsjednika Republike Srpske eventualno klasifikovati kao vršioca "upravnih, stručnih i drugih poslova", polazeći od svrhe i cilja odredbe Člana 80 Ustava Republike Srpske. Ustavna ovlaštenja kao što su predstavljanje Republike, imenovanje mandatara za sastav Vlade Republike Srpske, donošenje ukaza o proglašenju zakona, predlaganje predsjednika i sudija Ustavnog suda, postavljanje i opoziv šefova predstavništava Republike Srpske u inostranstvu, predlaganje ambasadora i drugo svakako nisu samo "upravni, stručni i drugi poslovi", polazeći od gramatičke sadržine odredbe Člana 1 (3) Krivičnog zakona BiH.

Nabrojane funkcije predsjednika Republike Srpske definitivno nisu "upravne i stručne", a svrstati izvorna ovlaštenja predsjednika Republike u "ostale poslove" predstavljalo bi potpunu pravnu nesigurnost, pa i proizvoljnost. Odredbe Ustava Republike Srpske nesporno nisu u suprotnosti s odredbama Ustava BiH, ni po jednom pitanju.

Navedeno povezujemo sa odlukom sudije Valas, kako je spomenuto na početku teksta, a cijeneći i opisane odredbe Ustava Republike Srpske, kao i činjenicu da je predsjednik optužen za obavljanje ustavnih dužnosti. Kako je već spomenuto, u ovom montiranom slučaju za navodno krivično djelo "Kristijan Šmit" ne može se tvrditi da uopšte postoji legitiman krivični zakon koji inkriminiše neizvršenje odluka visokog predstavnika kao krivično djelo.

Znači da je krivični progon predsjednika Dodika i v.d. direktora Lukića upitan čak i u slučaju da postoji izmijenjen Krivični zakon BiH koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH.

"Donoseći svoje zakone, BiH mora da poštuje svoj Ustav, ali i ustave entiteta, ne zbog toga što oni imaju najvišu pravnu snagu u pravnom poretku, već zato što su usaglašeni sa Ustavom BiH". (Profesor doktor Goran Marković). Ovo pravilo bi trebalo da važi za sve zakone koji se usvajaju od Parlamentarne skupštine BiH, a da ne spominjemo de jure nepostojeće izmjene Krivičnog zakona BiH na koje se poziva Tužilaštvo BiH u optužnici.

Tumačenje pripadka bez glavne stvari kao "strategija" Tužilaštva BiH

Kako je odbrana predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i Miloša Lukića više puta isticala, ovaj montirani političko-krivični nepravni postupak je upravljen na rušenje suvereniteta BiH. Tužilaštvo BiH, zanemarujući profesionalno dostojanstvo, tekućom farsičnom optužnicom daje legitimitet neimenovanom strancu Kristijanu Šmitu, koji nije ni predložen za visokog predstavnika u BiH od ugovornih strana, niti potvrđenom od Savjeta bezbjednosti UN, umjesto davanja primata međunarodnom mirovnom ugovoru, odnosno Ustavu BiH.

Tužioci pokušavaju dodatak nečemu što je glavno, a odredbe Opšteg okvirnog sporazuma, kao i Ustav BiH, važnije su od Aneksa 10, predstaviti samostalno i izolovano od osnovnog teksta Mirovnog sporazuma. To ne može proći, čak ni uz pomoć dofalsifikovanog sadržaja internet stranice OHR, kako su se "dosjetili" u odgovoru na prigovore odbrane.

Da bi se sačuvalo dostojanstvo i suverenost državne zajednice BiH, kako je potvrđeno već u Članu 1 Dejtonskog mirovnog sporazuma, pozivanjem na principe Povelje UN, nije rješenje čekanje oslobađajuće presude već je jedino razumno rješenje odustajanje Tužilaštva BiH od optužnice i obustava postupka.

Pratite nas i putem Vibera

Tagovi: