Licemjerstvo je odavno probilo sve granice kada je riječ o djelovanju američke administracije u Republici Srpskoj i BiH. Jasno je da uopšte ne prezaju od toga da otvoreno prijete, uvode sankcije po nekim svojim pravilima, prijete bankama i građanima.
Sada ih tobože zanima kakva je finansijska situacija u Republici Srpskoj, pa se serijom objava na društvenim mrežama pitaju gdje je novac. I sve to bi bilo smiješno da nije žalosno, jer se za pare raspituje država koja svoje pare štampa bez pokrića, a onda podiže poreze, kako bi građani imali iluziju da oni finansiraju rad američke vlade.
„Centri moći se nalaze u Sarajevu, u pojedinim ambasadama, i odatle se daju nalozi. Mogli ste medijski da vidite da pojedini opozicioni političari predviđaju vanredne izbore. Nije to njihova pamet, oni su samo portparoli tih centara moći, ambasada, i ovaj pošiljalac prijeteće poruke je samo jedan od izvršilac tih naloga“, izjavio je Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske.
Novac je tu, i on se u Srpskoj barem vidi u redovnim penzijama i ostalim budžetskim davanjima, smanjenju duga i u brojnim drugim pokazateljima. To što neki domaći političari ne mogu ili ne smiju da vide svojim očima, to je stvar njihovog izbora ili vraćanja silnih uloženih sredstava. A trenutna BiH je plodno tlo za svakakve Marfije, koji misle da je ovdje dovoljno obuti kaubojke i u stilu gospodina Meklauda iz Nadrealista, sa prekršenim nogama na stolu, ućutkivati sve redom. A dovoljno je da se pogleda samo malo dalje od Balkana, pa će stvari biti mnogo jasnije. Dok se Rusija, Kina, Indija i sve druge slobodnomisleće i finansijski stabilnije države okreću multipolarnom svijetu, a njima objeručke hrle i dosadašnji američki, uglavnom naftom bogati saveznici, nakočopereni usplahireni čovječuljak Marfi jedino može da trenira strogoću u BiH, gdje doduše ima onih koji bi da ga slušaju, naravno u političkom Sarajevu. Naročito sada, kada je na pomolu i promjena vlasti u SAD-u, pa valja ušićariti šta se još može.
„Prije svega oni su pretjerano oduvijek uključeni u sve što se dešava u BiH, međutim u posljednjih pola godine do godinu dana oni su intenzivirali svoju kampanju, koja se ne tiče nas, nego nekih procesa, unutrašnjih namjera samih zaposlenika, odnosno ambasadora, koji želi da postigne neke političke posljedice svega ovoga. Ono što stvarno treba reći da je stvarno neprimjereno da se jedna ambasada bavi pitanjima koja se tiču BiH, i da konkretno vodi jednu organizovanu političku kampanju, potpuno su otkrivene namjere jedne političke strukture, koja vodi jednu politiku na štetu jedne grupe, jednog naroda, to je u ovom slučaju srpski narod“, rekao je Vojislav Savić, politikolog.
Srpski narod, koji je uvijek bio na pravoj strani istorije, bez čije žrtve ne bi bilo ni američke slobode. Zna to i Marfi, znaju to mnoge trećerazredne diplomate koji vršljaju po Balkanu i grade karijere, stvaraju poslovne kontakte, pa se kasnije vraćaju kao investitori, a u memoarima pišu kako su Srbi bili u pravu. Znaju to i spodobe poput Toda Buloka, koje obilaze banke i utjeruju strah u stilu čikaške mafije sa početka prošlog vijeka. Sve uz amin američke ambasade.
„Skoro da nije normalno da imate toliki pritisak od američkog ambasadora Marfija koji se više bavi Republikom Srpskom i svojom zemljom. Imate ovdje ukoliko kasni neka isplata jedan sat, odmah se uključuju neki mediji, pojedinci kako kasni,. A ukoliko se desi da NLB ne isplati sredstva zaposlenima na ATV koja su uredno uplaćena, onda nismo čuli nijednu reakciju ili oglašavanje iz tih ambasada ili dušebrižnika za prava građana i slobode kako se već predstavljaju. To su izlizane fraze o demokratiji, slobodi, pravima građana, jer kako je moguće da sankcionišete neko pravno lice, a znamo ko je gubitnik u tom slučaju, običan čovjek, koji radi za svoju porodicu, koji nema veze sa tim radnjama koje se tom pravnom licu stavlja na teret, onda kako je moguće da kažnjavate obične ljude tako što im uskraćujete radno mjesto lična primanja, a time i osnovne tekovine demokratije a to su pravo na život, pravo na rad“, kaže Višković.
A običan čovjek se i dalje pita dokle ide ovakav bezobrazluk najmoćnije zemlje na svijetu. Imaju li prečeg posla i većih problema od budžeta Republike Srpske. Imaju, i te kako, a prvo bi mogli sami sebe da pitaju gdje je novac, jer u vrijeme nastanka ovog teksta, američki dug je iznosio 35 biliona, ili 35 hiljada milijardi dolara. A ta cifra raste iz minuta u minut. I da podsjetimo, Amerikanci taj dug pokušavaju da pokriju štampanjem novca, sve dok list toalet papira ne bude vrijedniji od novčanice jednog dolara.
