Nesanica može imati niz uzroka – može biti posljedica određenih bolesti, uzimanja određenih lijekova ili napitaka poput kafe, čaja ili gaziranih napitala.
Razlog za nesanicu mogu da budu bolovi ili pretjerano izlaganje plavom svjetlu sa različitih uređaja, posebno pred spavanje. Ali, prečesto je ona posljedica stresa i prenapregnutosti živčanog sistema zbog izazova koje moderan život pred nas stavlja.
Skoro da ne postoji osoba koja u nekom trenutku života nije barem kratko patila od nesanice. Potraje li kratko, poremećaj uspavljivanja i spavanja nema veće posledice i ne ostavlja ozbiljnije tragove na naše funkcije pa tako i na sposobnost da se nosimo sa svakodnevnim izazovima.
No, potraje li duže ili se učestalo ponavlja, nesanica može da ima niz negativnih uticaja na zdravlje, posebno na kardiovaskularni sistem i doprinosi visokom pritisku, dijabetesu i nakupljanju kilograma, ali i izazivati promjene raspoloženja i kognitivnog funkcionisanja.
Unutrašnji i spoljašnji stres
Kada ona izaziva stres – bio on unutrašnji podstaknut zabrinutošću, pretjeranim razmišljanjem, intenzivnim emocijama, ili spoljašnji zbog velikih opterećenja koja ne dopuštaju odmor - nesanica može da bude uzrokovana pretjeranom aktivacijom simpatičkog živčanog sistema, dakle onog djela koji nam omogućava da angažujemo svu svoju energiju kako bismo se suočili i nosili sa izazovima.
U toj situaciji naša pažnje je fokusirana i napeta, pojačano smo budni i oprezni, mišići se napinju, srce brže kuca kako bismo bili spremni na reakciju borbe ili bijega. Sve u nama je u pripravnosti.
Ako je organizam u tom stanju predugo, a u stanjima stresa, jednom kada legnemo u krevet san ne dolazi na oči. Uprkos umoru, naša fiziologija je još pod uticajem povišenih zahteva i ne može da uđe u stanje opuštanja za koje je zadužen parasimpatički ogranak živčanog sistema. U nama se tada još uvijek odvijaju "operacije" visokog intenziteta iako je tijelu preko potreban san.
Ova ravnoteža se narušava zato što evolucijski i biološki reakcija borbe ili bijega nije kreirana da bi trajala pretjerano dugo. Ona je dizajnirana tako da odgovori na trenutni izazov (dakle u dalekoj ljudskoj prošlosti da pobjegnemo od divlje životinje ili da pokušamo da je ulovima), no kad u savremeno doba potraje zbog beskonačnih izazova, zahtjeva i obaveza, ometa prirodnu regulaciju pobuđenosti i opuštanja.
Prirodni ritam
Zavisno o intenzitetu problema, potrebne su različite intervencije, no prema tjelesno orijentisanom psihoterapijskom pristupu "Somatic Experiencing", potrebno je pomoći tijelu da uđe u prirodni ritam aktivacije i deaktivacije. To znači da svesno moramo da doziramo izlaganje stresu i u danu raditi svjesne pauze u kojima ćemo dati tijelu da uđe u privremenu relaksaciju.
Uveče je potrebno smanjiti izlaganje svim nadražajima, ne samo poznatim ometačima sna, nego se posvetiti aktivnostima koje nas opuštaju. To je vrlo individualna stvar – nekome je to kupka, drugoj osobi topli napitak, čitanje, slušanje muzike ili seks. Preporučuje se i svjesno završavanje – svega što smo u danu započeli, od obaveza do razgovora ili rješavanja određenih problema.
Dakle, započnite samo ono što možete da završite kako biste sistemu dali poruku da je aktivacija završena i da je vrijeme za odmor.
(Net.hr)
