Za neke ljude glad može biti vrlo složena i ne mora da znači da je uvijek fizička - nastala iz potrebe za energijom - već je pokreću drugi mehanizmi. Pored ''stvarne'', postoje i druge podjednako intenzivne vrste gladi. Svaka od njih ima svoje okidače, ulogu i uticaj na zdravlje, a prepoznavanje razlika između njih može biti ključ za bolju kontrolu apetita.
Ako vam misli o hrani zauzimaju veći dio dana, to može biti znak da osjećate određene glad koja nije klasična.
Hedonistička glad
Uživanje u mirisu kroasana u pekari, čokoladnom kolaču poslije večere, pa još i parče sira ''za kraj'' - to je hedonistička glad. Ne jedemo jer nam je potrebno, već zato što je hrana previše ukusna i privlačna da bismo joj odoljeli.
Hrana je jedno od najjačih zadovoljstava za naša čula, ali kod nekih ljudi želja za ukusom prelazi granicu i pretvara se u stalnu potrebu za ''grickanjem''. Misli o hrani postaju opterećujuće, slično zavisnosti. Za razliku od fiziološke gladi, koja ima jasne signale, hedonistička glad ih nema, a upravo zato je stručnjaci sve više povezuju sa porastom gojaznosti.
Kako da obuzdate želju za uživanjem u hrani
Najgore što možete da uradite je da sebi neku hranu strogo zabranite, jer to samo pojačava žudnju. Umjesto toga, kombinujte omiljene namirnice sa onima koje će da vas zasite - na primjer, čokoladu uzmite uz malo voća i orašastih plodova, jer će kombinacija šećera, proteina i zdravih masti ublažiti potrebu za još jednom porcijom.
Pokušajte i sa zdravijim alternativama - ako žudite za mliječnom čokoladom, možete umjesto toga odabrati crnu. Dokazano je da ona može stabilizovati šećer u krvi i umanjiti kasnije napade gladi. Pored toga, redovan ritam obroka i kontrolisane porcije pomažu da izbjegnete ''hedonističko prejedanje''.
Još jedan trik je da pojedete nešto ljuto i gorko. Jako začinjena hrana može smanjiti apetit, a gorke namirnice podstiču hormone sitosti u crijevima i smanjuju želju za slatkišima.
Еmocionalna glad
Osjećaj usamljenosti i stres često se povezuju sa pojačanom željom za hranom, posebno onom bogatom šećerom i mastima. Naš mozak prepoznaje ovu hranu kao sredstvo utjehe, jer se aktivira dopamin kada je jedemo, koji nam donosi trenutno olakšanje i osjećaj zadovoljstva.
Za mnoge, ova veza između hrane i emocija formira se još u djetinjstvu i vremenom postaje navika: Kada smo uznemireni, tražimo hranu kao oslonac. Tada se aktiviraju dijelovi mozga povezani sa emocijama, glađu i nagradama, što jača potrebu da jedemo ne zbog fizičke gladi, već zbog osjećanja koje uzrokuje.
Ovakvi obrasci lako mogu postati začarani krug - jedemo da bismo se osjećali bolje, a onda se zbog toga osjećamo krivo, što nas ponovo vodi u emocionalno prejedanje. Ipak, važno je znati da je emocionalna glad u određenoj mjeri normalna, dokle god ne dovodi do svakodnevnog prejedanja i rizika po zdravlje.
Kako da hrana ne bude jedina utjeha
Ako želite da prekinete ovaj obrazac, prvi korak je da prepoznate šta ga pokreće. Kada uočite emocionalni okidač, pokušajte da ga zamjenite nekom drugom aktivnošću koja takođe podstiče hormone zadovoljstva. To može biti razgovor sa prijateljem, lagana fizička aktivnost, meditacija, duboko disanje, kao i kreativne aktivnosti poput slikanja ili pisanja.
Fizička glad
Sve što jedemo ima veliki uticaj na to koliko često i koliko intenzivno osjećamo glad. Posebno problematični mogu biti rafinisani ugljeni hidrati, poput bijelog hljeba, tjestenina ili pirinča koje, zbog nedovoljno vlakana i hranljivih materija, organizam brzo razgrađuje. To dovodi do naglog skoka šećera u krvi, a zatim i njegovog pada, što aktivira hormone gladi i navodi vas da unesete stotina dodatnih kalorija tokom dana, pokazala su istraživanja.
Rješenje je u izboru nerafinisanih ugljenih hidrata kao što su ovas, ječam, ili kinoa, koji zbog većeg sadržaja vlakana održavaju stabilniji nivo šećera. Dobra strategija je da započnete dan obrokom koji sadrži proteine, poput jaja ili jogurta i dodate izvore vlakana kao što su voće, povrće ili sjemenke, što može smanjiti potrebu za prejedanjem kasnije u toku dana, prenosi Telegraf.
