Ljetna depresija je manje poznata od zimske, ali je stvarna pojava sa drugačijom kliničkom slikom i zato se često ne prepoznaje ni u osobi koja je proživljava, ni u njenoj okolini, kaže za Srnu psiholog i porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić.
Za razliku od zimske depresije gdje se ljudi često povlače, spavaju previše i traže utjehu u hrani, kaže Zorićeva, ljetna depresija zna da bude "nemirna" i manifestuje se kroz nesanicu, gubitak apetita, nervozu i razdražljivost, osjećaj unutrašnje napetosti, snažnu emocionalnu osjetljivost i osjećaj usamljenosti.
"U praksi često čujem rečenice poput `Od svih tih veselih priča o moru osjećam se još gore kao da nešto sa mojom dušom nije u redu` ili `Ne podnosim to što se ljeto `mora` voljeti kao da se ne smijem osjećati loše kad je sunčano`", kaže Zorićeva.
Ona je navela da do ljetne depresije dolazi zbog disbalansa u unutrašnjem ritmu - previše dnevnog svjetla remeti san i hormone, toplotni stres, dok hronična iscrpljenost zbog vrućina može pojačati emocionalnu osjetljivost.
Ljetna depresija se, kaže, dešava i zbog pritiska da čovjek bude sretan, jer ako nije "ljetni tip" osjeća se neadekvatno.
Ona ukazuje da ljetne depresije dolazi i zbog poremećaja u rutini – mnogi izgube oslonac kada nema strukture dana, pogotovo ako već nose krhku emocionalnu stabilnost, ali i zbog simboličkog značenja, jer kod nekih ljudi ljeto pokreće bolna sjećanja na gubitke i razočarenja.
"Ako tokom ljeta osjećate hroničnu napetost bez razloga, iscrpljenost iako ne radite fizički mnogo, ako vam je teško da zaspite, ako ste često razdraženi i osjećate otuđenost dok su svi oko vas `srećni i nasmijani`, vrijedi zastati i postaviti sebi pitanje - da li je moguće da ljeto za mene ima neko dublje značenje?", kaže Zorićeva.
Ona je navela da se u psihoterapiji često zajedno sa pacijentom traže odgovori na pitanja šta im je ljeto značilo u djetinjstvu, koje gubitke ili stresove povezuju sa tim godišnjim dobom i da li se bori sa idealima sreće koje ne može da dosegne?
Upravo te tihe, potisnute niti iz prošlosti, kažo Zorićeva, često aktiviraju ono što se danas naziva sezonski poremećaje raspoloženja i nisu znak slabosti, već neizgovorene priče koje čekaju da budu viđene, saslušane, shvaćene.
"Ljetna depresija je stvarna i ne treba je zanemariti, baš kao ni zimski oblik sezonskog poremećaja. Ona zaslužuje razumijevanje i podršku, a ne dodatno samooptuživanje. Nismo dužni biti nasmijani samo zato što je sunčano, jer ono što se dešava u nama često ima važniji uticaj od onoga što se dešava oko nas", zaključila je Zorićeva.
