Zato treba izbjegavati neuređene zelene površine, a nakon boravka u prirodi provjeriti da nema krpelja na koži ili odjeći.

Dr Slavica Maris, epidemiolog Gradskog zavoda za javno zdravlje, načelnik jedinice za zarazne bolesti kaže da bi najbolje bilo izbjegavati boravak na neuređenim zelenim površinama, jer krpelji opstaju na niskom rastinju do metar i po visine.

Naravno, nogavice i dugi rukavi pomažu, a za nepokrivene dijelove tijela treba koristiti repelente.

„Veoma je važno pregledati tijelo nakon boravka u prirodi, jer krpelj može da se zadrži na koži satima, pa i danima prije nego što pronađe pogodno mjesto da ubode“, navodi Marisova.

Što ranije otkrivanje krpelja na koži, jer čak i krpelj zaražen bakterijom ima mnogo manje šanse da prenese bolest u prvih 24 časa.

Ukoliko pronađete krpelja na koži, dr Slavica Maris apeluje da nikako ne treba premazivati mjesto uboda alkoholom ili uljima.

Što se samog vađenja krpelja tiče, najbolje je otići kod doktora, ali  se to može uraditi i kod kuće.

„Dezinfikovanom pincetom ga treba uhvatiti što bliže koži i rilici i polako vući prema gore. Ukoliko neki deo ostane i dalje u koži, nikako ne trebate sami da vadite, već pravac u prvu ambulantu“, objašnjava Marisova.

Ukoliko se oko mjesta uboda formira prsten to najčešće znači da je krpelj bio zaražen.

Klasični simptomi lajmske bolesti su umor, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima. Ukoliko se bolest razvije može zahvatiti nervni sistem i srce.

„Terapija za lajmsku bolest su antibiotici. Naravno, bolje je što prije početi sa liječenjem da se bolest ne bi proširila. Terapija antibioticima dugo traje, od tri do četiri nedjelje“, ističe doktorka.