Pripadnici generacije Z sve češće svoje kućne ljubimce – pse i mačke – ne doživljavaju kao životinje, već kao članove porodice, i to u pravom smislu riječi.
Istraživanje sprovedeno u SAD-u među 2.000 zaposlenih vlasnika kućnih ljubimaca pokazalo je da skoro polovina pripadnika ove generacije (48 posto) ljubimca smatra svojim djetetom.
Za razliku od njih, starije generacije ostaju vjernije klasičnom pogledu: bumeri i pripadnici generacije X češće će reći da je ljubimac njihov prijatelj ili jednostavno – ljubimac.
Еmocionalna i finansijska posvećenost
Zanimljivo je da su svi ispitanici, bez obzira na generaciju, naglasili kako kućni ljubimci pozitivno utiču na njihov život – čak 98 posto njih. No, način na koji to izražavaju i koliko su spremni investirati, ipak se razlikuje.
Generacija Z prosječno mjesečno troši 216 evra na ljubimca, skoro dvostruko više nego bumeri. A kad dođe do zdravstvene krize, spremni su ići daleko – od pokretanja onlajn kampanja do, u ekstremnim slučajevima, prodaje imovine ili traženja pomoći od porodice i prijatelja. Čak 18 posto njih izjavilo je da bi bilo spremno prodati organ kako bi spasili ljubimca.
Milenijalci (rođeni između 1981. i 1996.) nešto su racionalniji – skloniji su uzimanju kredita ili prodaji automobila kako bi pokrili troškove liječenja ljubimca.
Šta stoji iza ovakvog odnosa?
Psiholozi ističu nekoliko razloga zašto su mlađe generacije emocionalno snažnije vezane za ljubimce:
Odgađanje roditeljstva
Sve više mladih odgađa brak i djecu, a ljubimci često ispunjavaju tu emocionalnu prazninu.
Sve veći osjećaj usamljenosti
Posebno nakon pandemije, porastao je broj ljudi koji ljubimce doživljavaju kao izvor stabilnosti, rutine i podrške.
Društvene mreže
Ljubimci su postali dio digitalnog identiteta – imaju svoje profile, nose odjeću, „slave rođendane“ – i to dodatno pojačava osjećaj roditeljstva.
