Šest najneobičnijih tradicija za Božić

  • 24.12.2020. 08:57

Božić će ove godine širom svijeta "zahvaljujući" pandemiji biti proslavljen sasvim drugačije nego do sada. Koronavirus promijenio je u velikoj meri način na koji se, obilježava najradosniji hrišćanski praznik. Tradicija se, međutim, ne mijenja tako često. Iako ih ima bezgranično mnogo, onoliko koliko ima i naroda, predstavljamo šest najneobičnijih božićnih običaja.

Tanakuj ili "kada krv ključa" u Peruu

Svake godine 25. decembra u provinciji Čumbivilkas održava se Takanakuj, što bi se na Kečua jeziku naroda sa Anda moglo prevesti sa "kada krv ključa".

Riječ je o tradicionalnim borbama bez rukavica čiji je cilj rješavanje sukoba sa pojedincem, prijateljem, članom porodice ili rješavanje teritorijalnih sukoba koji su se javljali tokom cijele godine.

Drugačije rečeno, da se "zakopaju ratne sjekire". Stil borbe koji se koristi tokom proslave relativno je sličan borilačkim vještinama, uključuje udaranje nogama i rukama. Bez razlike u borbama učestvuju i muškarci i žene. 

Borci prozivaju protivnike imenom i prezimenom. Zatim odlaze do centra kruga i započinju borbu. Ruke obmotavaju tkaninom, slično bandažerima u boksu. Nije dozvoljeno gristi, udarati protivnika koji je na zemlji ili čupati za kosu.

Pobjednik se bira na osnovu nokauta ili ga proglasi sudija. Na početku i na kraju borbe, protivnici moraju da se rukuju ili da se zagrle.

Vožnja rolerima na jutarnju misu u Karakasu

U nedjelji uoči Božića, stanovnici Venecuelanci svakodnevno prisustvuju crkvenoj službi pod nazivom Misa de Aguinaldo (ranojutarnja misa).

Vožnja rolerima na jutarnju misu u Karakasu

Vožnja rolerima na jutarnju misu u Karakasu

U glavnom gradu, Karakasu običaj je da se na crkvenu službu putuje na rolerima.

Zapravo, to je toliko široko rasprostranjena praksa da su mnoge ulice u glavnom gradu zatvorene do 8 sati ujutro da bi se "bižićnim rolerašima" osigurao bezbjedan prolaz.

Čuvaj se Mari Luid ako ne znaš da rimuješ

Narodni običaj Mari Luid ili "siva kobila" u Velsu za nekog ko nije dio tamošnje tradicije može djelovati pomalo zastrašujuće.

Nekoliko ljudi nose lobanju konja koja izviruje ispod bijelog plašta i obilaze susjedstvo. Kucaju na vrata i pozivaju domaćina da sivu kobilu pobjedi u pjesništvu i rimovanju.

Ako uspijete da rimujete pjesmu sa sivom kobilom pobjedili ste, ako, pak, ne uspjete, morate ih pozvati na ručak ili piće.

Meri Luid predstavlja regionalnu varijaciju tradicije "životinja sa kapuljačom" koja se javlja širom Velike Britanije.

Katalonski Caganer - "čovjek koji vrši veliku nuždu"

Stalni dio postavke pastorlanih scena u katalonskim domovima za Božić je i figura Caganera, u bukvalnom prevodu "čovjeka koji vrši veliku nuždu".

Ta figura najrasprostranjenija u Andori, na sjeveru Katalonije i Valensiji, ali se može naći i u drugim dijelovima Španije i Portugalu.

Prvi put se pojavio početkom 18. vijeka. Niko nije siguran u to šta tačno predstavlja, ali se prema jednom vjerovanju smatra da predstavlja sreću i želju za uspješnom novom godinom, jer se "pražnjenje" dovodi u vezu sa oplodnjom zemlje.

Prema drugoj teoriji Caganer predstavlja nestašluk koji živi u svima nama.

Obično je predstavljem u tipično seoskoj odjeći tog kraja - bijela košulja i tradicionalna crvena kapa, ali i sa spuštenim pantalonama.

Paja Patak - glavni junak Božića u Švedskoj 

U Švedskoj se pauza nakon ručka pravi oko 15 časova. Tada se svi Šveđani okupe oko televizora.

Šveđani tradicionalno gledaju crtani film u kom je glavni junak Paja Patak

Šveđani tradicionalno gledaju crtani film u kom je glavni junak Paja Patak

Svi gledaju kako božićni voditelj na javnom servisu pali svijeću i najavljuje Diznijev crtani film "Paja Patak i njegovi prijatelji vam žele srećan Božić". Ta tradicija traje veoma dugo, od 1958. kada je crtani film prvi put emitovan.

Crtani film sa Pajom Patkom, koji je omiljeni Diznijev junak u Švedskoj, jeste splet inserata sa raznim Diznijevim likovima, kao što su Pepeljuga, bik Ferdinand, Miki Maus i mnogi drugi poznati crtani junaci. 

Redosljed inserata se gotovo nikad nije promjenio, a kada je 1982. godine umesto bika Ferdinanda pušten insert sa Ružnim pačetom, to je izazvalo masovne proteste širom Švedske. Sve se smirilo sljedeće godine, kada je Ferdinand vraćen na male ekrane.

Cijeli Japan večera u KFC-u 

Menadžer poznatog lanca restorana brze hrane "KFC" Takeši Okavara osmislio je sedamdesetih godina prošlog vijeka marketinšku kampanju u kojoj je, po ugledu na američku tradiciju obroka od ćurke, ponudio Japanu "koficu za zabavu" sa piletinom.

Od tada, prema navodima Si-En-Ena oko 3,6 miliona japanskih porodica za Božić naručuje "KFC" koficu.

Najzauzetiji dan u restoranima tog lanca u zemlji izlazećeg sunca je 24. decembar, kada prodaja raste za pet do deset puta.

Ted Bestor, profesor socijalne antropologije sa Harvarda to objašnjava vrtoglavim usponom japanske ekonomije nakon Drugog svjetskog rata.

"Ljudi su prvi put imali novca da se prepuste potrošačkoj kulturi. Budući da su SAD u to vrijeme bile kulturna sila, postojalo je ogromno interesovanje za zapadnu modu, hranu, putovanja u inostranstvo - Japan se zaista otvarao", naveo je Bestor.

Tagovi: