Mala trgovina delikatesa u gradu Kan na jugoistoku Francuske privukao je veliku medijsku pažnju svojim kontroverznim potezom.
Naime, ona je ponijela veoma neobično ime: “Ma femme est une cochonne”, što u prevodu znači "Moja žena je krmača".
Otvorena sredinom januara, radnja nudi razne gastronomske delicije, od suhomesnatih proizvoda do alkoholnih pića.
Vlasnici, dvojica zaljubljenika u dobru hranu i život, tvrde da nemaju nikakvu lošu namjeru te da su njihove supruge prve koje su se nasmijale na provokativnu igru riječi.
"Htjeli smo ime koje će privući pažnju i uspjeli smo”, objašnjava David Prins, jedan od suvlasnika.
Međutim, trgovina je ubrzo dobila zvaničnu opomenu od lokalnih vlasti, uz zahtjev da ukloni natpis i crtež humanoidne krmače s mesarskom sjekirom.
Da nisu postupili po nalogu, prijetila bi im kazna od 243 evra dnevno.
Iako gradska uprava tvrdi da problem nije u imenu, već u činjenici da radnja nije prethodno registrovala svoj natpis, vlasnici sumnjaju da je upravo naziv bio razlog intervencije.
“Odmah su nas napali, jasno su nam dali do znanja da je ime problematično”, dodaje Prins i napominje da mnoge trgovine nikada ne traže zvaničnu dozvolu za postavljanje natpisa.
Gradske vlasti pak ostaju pri svojoj odluci, ističući da je poslovni subjekt dužan poštovati pravila o oglašavanju i postavljanju natpisa, bez obzira na sadržaj. U svojoj izjavi, gradska uprava Kana tvrdi da je problem isključivo birokratski.
“Preduzetnici se nisu pridržavali propisa o postavljanju vanjske reklame. Riječ je isključivo o pitanju administrativnog prava, a ne o sadržaju natpisa, o kojem nemamo razloga davati mišljenje”, saopštila je gradska uprava.
Uprkos pritiscima, vlasnici se ne predaju. Uklonili su vanjski natpis, ali su novi postavili unutar izloga, gdje nadležni ne mogu intervenisati.
"Dodaćemo i osvjetljenje, pa će biti još uočljivije”, poručili su.
Smatraju da su time doskočili birokratskim pravilima, a krajnju riječ o svemu daće – kupci.
Dok se pravna bitka oko natpisa nastavlja, javnost je podijeljena. Dok jedni smatraju da je naziv neprimjeren i uvredljiv, drugi ga vide kao duhovit marketinški trik. Rasprava se proširila i na društvene mreže, gdje mnogi izražavaju svoje mišljenje o pitanju slobode izražavanja i granicama poslovnog marketinga.
Prins i njegov partner tvrde da su namjerno odabrali provokativno ime kako bi privukli pažnju i ostvarili marketinški učinak.
“Mi smo veseli ljudi, volimo humor i dobru hranu. Velika većina ljudi smatra da je naziv duhovit, a najvažnije nam je da se naše supruge smiju”, izjavio je Prins.
Zanimljivo je da je sam logo trgovine jednako kontroverzan kao i ime – prikazuje žensku figuru s dekolteom, s glavom krmače, oslonjenu na kobasicu i s mesarskom sjekirom u ruci. Neki kritičari tvrde da je takav vizuelni identitet seksistički i neukusan, dok ga drugi vide kao humorističan prikaz povezan s gastronomijom.
Uprkos kontroverzama, vlasnici ne namjeravaju mijenjati naziv svoje trgovine. Smatraju da su iskoristili pravnu rupu i da sada gradske vlasti više nemaju osnove za daljnje zabrane.
“Klijenti će odlučiti je li naziv dobar ili loš. Mi ćemo nastaviti raditi ono što najbolje znamo – nuditi vrhunske delikatese i dobru atmosferu”, zaključili su vlasnici.
Bez obzira na ishod, jedno je sigurno – trgovina je postala jedna od najpoznatijih prodavnica delikatesa u Kanu, a njena priča izazvala je pažnju, ne samo u Francuskoj, već i u svijetu.
