Hiro Onoda se nije htio predati ni nakon što su ga pronašli 1974. godine sve dok mu naredbu lično ne izda njegov nekadašnji major.
Pri povratku u Japan dočekale su ga hiljade ljudi, nosio je dotrajalu uniformu, a tom je prigodom predao mač i pušku, još uvijek u ispravnom stanju
"Nemoguće. Sigurno je neka varka." Tako je Hiroo Onoda, japanski obavještajni vojnik, reagovao kada su mu prvi put rekli da je Drugi svjetski rat gotov. Bilo je to početkom 1950-ih, više od pola decenije nakon što su se posljednji pucnji u Еuropi i Aziji utišali. Od tada je sjedio na obali filipinskog ostrva Lubanga, s puškom u rukama, i zurio u jedan od propagandnih letaka koje su bacili američki avioni. Na njemu je pisalo da je Japan kapitulirao još 1945. godine. "Da je rat stvarno gotov", mislio je, "zar bi nas ostavili ovdje bez naredbe za povratak?"
S njim su u džungli bila još dvojica vojnika. Nisu vjerovali ničemu što je pisalo na letcima. Za njih je sve to bila samo još jedna američka psihološka operacija. Na tom ostrvu, na tom komadiću zemlje daleko od svijeta, Hiroo Onoda nastavio je ratovati još punih dvadeset devet godina. Na Lubang je raspoređen potkraj 1944. kao 22-godišnji potporučnik. Njegov zadatak bio je jasan: spriječiti neprijatelja da se iskrca na ostrvo i sabotirati logistiku ako do toga dođe. Posebno mu je naređeno da se ne smije predati. "Možeš umrijeti, ali se ne smiješ predati", bile su riječi njegovog nadređenog.
Onodi je rekao da drži jedan bunker u brdima i da se ni pod kojim uslovima ne smije predati ili sebi oduzeti život, a po odlasku mu je dao obećanje da će se vratiti po njega kad se Japan obrani i kad se ratna sreća okrene opet u korist Japana. Primivši tu posljednju zapovijed, Onoda i trojica suboraca – Shoihi Simada, Kinshici Kozuka i Juici Akatsu – povukli su se duboko u šumu. Malo-pomalo ova mala grupa je idućih mjeseci vršila izviđanje i utvrđivanje terena i glavne baze. . Krajem oktobra jedan od vojnika jedonio jedan letak na kojem je, na engleskom i japanskom jeziku pisalo: "Rat je završio 15. avgusta! Predajte se!"
Međutim, svi su zaključili da je samo jeftin trik neprijatelja, te su nastavili sa svojom misijom. Nakon nekoliko mjeseci prestali su viđati Amerikance na ostrvu te su zaključili da se borba pomakla. Godinama su Filipinci u džungli nalazili njihove tragove,razbacane limenke, spaljene kolibe, pokoji pucanj u daljini. Filipinska vlada pokrenula je potragu. Megafonima su emitovali snimke s glasovima članova njihovih porodica, uključujući Onodina brata, koji su im govorili da je rat gotov. Ni to nije pomoglo. "Da je zaista gotovo," ponavljao je Onoda, "zar bi nas još tražili?"
Tehnologija, politika, tempo života – sve mu je bilo strano. Nakon kratkog vremena preselio se u Brazil, gdje je osnovao farmu. Vratio se tek 1984. i osnovao školu preživljavanja za mlade japance. Umro je 2014. kao 91-godišnjak, a nikada nije izrazio žaljenje zbog svojih postupaka. Uvijek je tvrdio da je samo slijedio ono što mu je rečeno, prenosi večernji list.
