Ulazak u crkvu ili manastir kod ljudi izaziva različite emocije, a ponekad i nedoumice. Bez obzira na vjersku pozadinu ili sopstvena uvjerenja, mnogi se suočavaju s neizvjesnošću oko toga kako treba da se ponašaju prilikom dolaska u svetilište. Ovo osjećanje nesigurnosti često potiče iz poštovanja prema vjerskim običajima i tradicijama, kao i želje da se poštuju pravila i norme zajednice.
Iguman manastira Fenek, otac Makarije razriješio je česte nedoumice s kojima se ljudi suočavaju prilkom posjete crkvi ili manastiru. Mnogi vjernici često osjećaju nesigurnost kada je u pitanju pravilno cjelivanje ikona. Neki se pitaju koliko puta treba cjelivati ikonu, dok drugi razmišljaju o mjestu na ikoni gdje bi trebalo da se cjeliva.
- Većina stvari u životu se sastoje iz važnog i manje važnog dijela. Ljudi često griješe, pa se fokusiraju na stvari koje nisu suštinski toliko važne. Prilikom dolaska u crkvu duhovno treba da bude bitnije od fizičkog. Tako je i sa cejlivanjem ikona. Ikona nije samo predmet, ona predstavlja vizuelno prisustvo sveca, a ljudi se često fokusiraju na formalni dio koji je oku vidljiv. Mnogo je bitnije da se mi istinski duhovno povežemo sa svecem koji se nalazi na ikoni, da mu se istinski pomolimo. U tom slučaju redoslijed kojim se ikone cjelivaju je manje bitan - objasnio je otac Makarije i dodao:
- Takođe, veoma je važno da znamo ko se na toj ikoni nalazi. Treba da znamo kome se obraćamo. Da li je u pitanju ikona Gospoda Isusa Hrista, Bogorodice, ili ikona sveca čija je crkva. To je važno da znamo da bismo znali da mu se obratimo pravim riječima i molitvom. Ukoliko se radi o ikoni Gospoda Isusa Hrista, obratićemo se riječima Gospode i dalje ćemo izgovoriti molitvu Gospodu Bogu našem, ili ukoliko se radi o ikoni Bogorodice započećemo sa presvijetla Bogorice i igovoriti molitvu posvećenu njoj.
Otac Makarije dalje navodi da je dovoljno da se tiho i sa poštovanjem stane pred ikonu, dva puta se prekrsti, blago pokloni, zatim se ikona cjeliva i još jednom se prekrsti i pokloni. Opet napominje da je redoslijed kojim se ikone cjelivaju manje bitan od toga da to treba da radimo zbog iskrene vjere i potrebe, a ne zbog pomodarstva.
Kako je dalje rekao, prvo se cjeliva ikona koja je u centralnom dijelu crkve i na njoj je svetac kome je hram posvećen. Poviše nje sa desne strane nalazi se ikona Spasitelja, a sa lijeve strane je ikona Majke Božije. Prvo se cjeliva ikona na sredini, zatim na desnoj strani ikona Spasitelja i na lijevoj strani ikona Majke Božije. Po cjelivanju se odlazi na neko slobodno mjesto u crkvi.
Na bogosluženju muškarci obično stoje na desnoj, a žene na lijevoj strani crkve, a kako otac Makarije napominje, ta praksa postoji da bi svi bili u miru.
- Prilikom prisustvovanja bogosluženju veoma je važan unutrašnji mir. Bilo šta što može da ga naruši nije dobro, zato i postoji praksa da muškarci i žene stoje odvojeno. Ljudi treba da se koncentišu na ono zašto su došli u crkvu, zato treba da budu u miru, bez okretanja šetanja ili razgovora sa nekim ko stoji u blizini. Svi koji su prisutni na bogosluženju treba da nastoje da ono bude što ljepše i svečanije. Takođe, pazi se na sveštenikove radnje, pa se treba prekrstiti svaki put kada se sveštenik prekrsti ili kada se u molitvi spomene ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Krsti se, uz blag naklon i kada sveštenik kadi - kaže otac Makarije.
- Na bogosluženje treba uvijek da se dolazi na vrijeme. Ipak, ukoliko se iz opravdanih razloga desi da neko kasnije stigne, u tom slučaju ne cjeliva ikone, već tiho i pobožno stane na odgovarajuće mjesto. Kada se bogosluženje završi vjernik može da cjeliva ikone, očita molitve i zapali svijeće - zaključuje otac Makarije.
