Strah od pasa, poznat kao cinofobija, može biti vrlo neugodan i ograničavajući, posebno za djecu. Često se događa da dijete osjeća strah od pasa iako ga pas nikada nije ugrizao ili mu na bilo koji način naudio.
Mališani prirodno osjećaju strah od nepoznatih stvari, uključujući i životinje. Kako rastu i stiču nova saznanja o životinjama i njihovom ponašanju, razvijaju samopouzdanje i uče kako da se bezbjedno odnose prema njima.
Kod procjene da li je potrebna pomoć u prevazilaženju straha, roditelji trebaju obratiti pažnju na tri ključna faktora: učestalost, intenzitet i trajanje straha. Ako se dijete boji pasa samo povremeno i u određenim situacijama, moguće je da će taj strah s vremenom prirodno nestati.
.webp)
Međutim, ako strah značajno utiče na djetetov svakodnevni život, kao što su odlazak u školu, igre na otvorenom ili druženja s drugom djecom, preporučuje se da se uključi dodatna podrška i stručna pomoć.
Prvi korak u pomoći djetetu je da mu se omogući da izrazi svoje osjećaje i objasni zbog čega se boji pasa. Roditelji mogu postavljati otvorena pitanja, poput: "Šta te tačno plaši kod psa?" ili "Da li se nešto desilo što te je uplašilo?" Važno je slušati i razumjeti perspektivu djeteta kako bi mu se moglo adekvatno pomoći.
Postepena izloženost psima može početi gledanjem slika pasa ili posmatranjem pasa iz daljine, a zatim i odlaskom na mjesta gdje su prisutni, naravno uz volju djeteta. Važno je da dijete nikada ne bude prisiljeno na susret sa psom ako nije spremno.
Najvažnije je da roditelj razgovara s djetetom i pruža mu podršku kroz ove metode. Nije neobično da procesu prevazilaženja straha treba vremena, jer je svako dijete drugačije. Također, moguće je da dijete nikada u potpunosti neće izgubiti strah od pasa.
Strpljenje, razumijevanje i adekvatna podrška ključni su faktori koji pomažu djeci da prevaziđu strah od pasa i drugih životinja te da se prema njima odnose s povjerenjem i sigurnošću.
