A na Golom otoku, je završila sa samo 22 godine.

O novinarki Ženi Lebl, Beograđanki jevrejskog porijekla koja je preživjela i nacistički logor i Goli otok, rijetko se govori u mainstream medijima. Jedan od rijetkih tekstova o njoj 2013. godine objavila je srpska Politika, list u kojem je radila dok je nisu uhapsili zbog vica o Josipu Brozu Titu koji je jednog jutra prepričala u redakciji.

"Kolega joj je jednom ispričao šalu kako je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom takmičenju u cvijeću jer je uzgojila ljubičicu bijelu od 100 kilograma, aludirajući na pjesmu 'druže Tito, ljubičice bela, tebe voli omladina cela'. Pošto je prepričala vic u redakciji, po Ženi Lebl dolaze dva udbaša jer je, rekoše, govorila protiv Tita i nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula sporni fazon. Odvode je u zatvor UDB Glavnjača, potom u logor Ramski rit, pa u Zabelu, Grgur i Goli otok. U pet zatvora, gdje je od aprila 1949. do oktobra 1951, od nje su tražili da promijeni mišljenje i prizna krivicu. Ispisana je potom i iz Udruženja novinara", stoji u tekstu o Lebl objavljenom u Politici u julu 2013. godine.

Kada se Jugoslavija raspala, Ženi Lebl je objavila knjigu "Ljubičica bela", koja je u Izraelu postala bestseler. Opisivala je strašna iskustva u zatvorima, a najpotresnije je bilo iskustvo s Golog otoka. Mnogi do tada uopšte nisu znali da je na Golom otoku bilo i žena.

"Samo žedni znaju cijeniti vodu. Bile smo okružene morem, a žedne do ludila. Spoznale smo kako je komplikovano iščupati stijenu iz njenog prirodnog okruženja. Tada naučite da kamen ima žile kucavice, i gdje treba da ga rastvorite. Čupale smo temelje stijena koje su tamo bile vijekovima, mijenjale smo prirodu", pisala je.

"Djevojke su pretvarane u starice, otpadali su im zubi, obolijevale su dok su im stizale vijesti da su ih se odrekli djeca, majke i muževi jer su postale narodni neprijatelji", svjedočila je Lebl, piše Index.hr.