Doktori vide apsolutno sve, od trudnoće i rođenja do smrti – ali postoje trenuci koje pamte cijeli život.
Biti sa pacijentima na samrtnoj postelji često znači da su ljekari i medicinske sestre ti koji će čuti njihove posljednje riječi, piše LADBible. Ali šta ako ih progone cijeli život?
To je ono što je jedan korisnik društvenih medija želio da zna, što ga je navelo da pita ljude na Reditu: „Koje su bile najjezivije posljednje riječi koje ste čuli od pacijenta neposredno prije nego što je umro?“ Odgovori su bili nevjerovatni. Više od 2.000 medicinskih radnika podijelilo je svoje priče, ali ova je najstrašnija od svih.
Jedna osoba se prisjetila zastrašujućeg trenutka kada je žena priznala da je vidjela muškarca obučenog u crno samo nekoliko trenutaka prije nego što se onesvijestila, što je doktora toliko izbezumilo da poslije toga nije želio da bude u sobi. „Draga starica rekla je medicinskoj sestri da želi da bude sva u bijelom. Na pitanje zašto, rekla je -Čovjek u crnom je ovdje. Pogledala je u ugao sobe. Sestra je pogledala, ali tamo nije bilo nikoga – kaže on.
– Onda sam je zamolio da opiše šta je vidjela, a ona je rekla, ‘on je u crnom i ima cilindar’. Zatim je prošaputala „a oči su mu crvene“ dok su joj oči prelazile preko sobe do sestre, kao da ga gleda kako nam prilazi. Umrla je kasnije te noći. Ali smrt je bila neočekivana. Ta soba me je dugo proganjala nakon toga - dodaje.
Zatim je pisao o 83-godišnjoj ženi koja je rekla: „Moja mama je ovdje. Hoćemo li da idemo?“, samo da bi umrla nekoliko minuta kasnije. Druga starija gospođa je rekla: „Mislim da ću danas umrijeti…“. Medicinska sestra je napisala: „Provjerili smo vitalne znake i sve je bilo u redu. Bila je stabilna. Nekoliko sati kasnije imala je srčani udar. Ne njene posljednje riječi, već posljednje što mi je rekla’.
Neko drugi se sjećao da je radio na odjeljenju sa ljudima koji su imali demenciju i Alchajmerovu bolest. Zdravstvena radnica je napisala: „Moj omiljeni pacijent je prilično konstantno padao, pa sam ga često provjeravala. Dugo smo ćaskali i šalili se, ali je u posljednje dvije nedjelje svog života potpuno prestao da priča i u stvari nije prihvatao nikakve razgovore upućene njemu. Završila sam davanje doza za veče i otišla da ga vidim prije nego što sam otišla kući. Rekla sam mu da idem da spavam i da ću ga posjetiti sutradan, a on me je pogledao u oči i tako se iskreno nasmiješio i rekao: ‘Izgledaš kao anđeo’. Mislila sam da je to tako slatko jer nedjeljama nije djelovao lucidno. Umro je sljedećeg jutra’.
