Iako važimo za tradicionalno društvo koje veoma drži do porodičnih vrijednosti, ne tako davno snohačenje bilo je dio tradicije u Srbiji.
Narod je usvajao različite običaje, a među njima su i seksualni, koji su se i do danas zadržali u ruralnim sredinama.
Najbolji prikaz običaja koji su se nekada sprovodili, jeste kroz čuveno djelo "Nečista krv".
Ubjedljivo najbizarniji srpski seksualni običaj je snohačenje. Ovaj običaj podrazumijevao je seksualno opštenje svekra i snahe u seoskim sredinama. Potiče iz vremena slovenskih zajednica.
Čin se upražnjavao uglavnom zbog seksualne nezrelosti ili odsustva sina. Običaj je uspostavljen 1878. godine, a kažu da je trajao sve do povlačenja Osmanskog carstva sa naših prostora, i da je iskorijenjen tek krajem Drugog svjetskog rata.
Tvrdi se da je bio rasprostranjen na području Pomoravlja i u Vranju i da je nastao iz "čisto praktičnih razloga" i prenosio se s koljena na koljeno, piše "Nportal".
Kada bi se maloljetni mladić oženio starijom, odraslom ženom u tom slučaju bi otac obavljao bračnu dužnost. Često su se rađala i djeca iz odnosa između svekra i snahe, a snohačenje bi upražnjavali do sinovljevog punoljetstva.
Snohačenje u našoj književnosti
Vjerovatno je jedna od najpoznatijih scena srpske književnosti upravo ona iz čuvene "Nečiste krvi" Bore Stankovića, kada opisuje noć u kojoj se proslavlja vjenčanje Sofke i maloga Tomče.
U jednoj od scena pratimo gazda Marka koji je trećeg dana svadbe ljut što se gosti razilaze i krivo mu je što su otišli baš oni koji su sa svojim snahama "živjeli", a on sad ne smije. Proklinje pokojnog oca i tog sina, koji mu nije sin nego brat (misli se na Tomču).
Od žene traži priznanje da je spavala sa svekrom, što ona poriče, a on je udara. Do Sofke dopiru jauci i ona strepi i čeka, ali gazda - Marko, uzjaha konja i u besu ga udari nožem. Od tog dana gazda - Marko se nije vratio kući. Na kraju stiže glasnik da je ubijen, a Sofka je bila ubijeđena da je on zbog nje svjesno otišao u smrt. Kad su ga našli, još je bio živ, ali je pokidao zavoje i iskrvavio do smrti.
Dakle, Bora Stanković je tragove ovog čudnog običaja zabilježio u svom djelu, a navodno su ga praktikovale sve klase društva, bez obzira ne etničku pripadnost i vjeroispovijest i niko ga nije smatrao grehom. Čak su ti mladi momci čije su supruge obavljale bračne dužnosti sa njihovim očevima, ovaj običaj prenosili na mlađe generacije i ponavljali ga kada bi odrasli.