Mnoge majke nakon poroda odlučuju spavati u istoj sobi sa bebom, jer im to olakšava noćno dojenje i mijenjanje pelena.
Međutim, kako dijete raste, počinje manje jesti noću i postaje bučnije, pa roditelji često postavljaju pitanje kada je pravo vrijeme da bebu premjeste u njen vlastiti prostor.
Dugo se smatralo da je za dojenčad najbolje da dijeli sobu s roditeljima, ali da ne spava u istom krevetu. Međutim, danas mnogi roditelji odlučuju da beba počne spavati u svojoj sobi već od 4. mjeseca.
Jedan od razloga zašto se roditelji odlučuju na ovu opciju je činjenica da bebe koje spavaju u svojoj sobi obično spavaju duže. Iako razlika u trajanju sna možda nije velika, svaka dodatna minuta sna važna je za zdravlje djeteta.
Nedostatak sna može utjecati na emocionalni i kognitivni razvoj djeteta, te na njegov odnos s roditeljima. Uz to, rutine spavanja stečene u ranoj dobi mogu imati dugoročne posljedice, pa je zato važno stvoriti dobar obrazac spavanja već od najranijih dana.
Naravno, svaka porodica ima svoje specifične potrebe i mogućnosti, pa je stoga na roditeljima da odluče u kojem će okruženju dijete spavati. U nekim slučajevima, zbog nedostatka prostora u kući, možda neće biti moguće preseliti dijete u njegovu sobu. Ipak, ukoliko roditelji imaju mogućnost, preporučuje se da to učine između 4. i 9. mjeseca djetetova života.
Ako se odlučite za ovu opciju, važno je pridržavati se nekoliko osnovnih pravila kako bi se osigurala sigurnost djeteta i smanjio rizik od nesreća. To uključuje da dijete spava samo u svom krevetu ili na zasebnoj površini za spavanje, da spava na leđima, te da krevet ne bude prepun jastuka, igračaka ili prekrivača.
Bez obzira na to što odlučite, najvažnije je da se osjećate sigurno i udobno s odlukom koju donosite za svoje dijete, prenosi Kliks.
