Mladi krompir često se smatra pravim proljećnim blagom – nježan, ukusan, brz za pripremu i što je najvažnije – ne mora ni da se guli. Kora mu je tanka, lako se riba, i prepuna je hranljivih materija – vlakana, vitamina C, pa čak i kalijuma. Ali, da li to znači da je uvijek treba ostaviti? Ne baš.
Postoje situacije kad je guljenje ne samo poželjno, već i neophodno – kako zbog ukusa, tako i zdravlja.
1. Ako je kora počela da zeleni
Zelenilo na kori znači da je krompir duže stajao na svjetlu i počeo da proizvodi solanin, prirodnu materiju koja može biti otrovna. Osim što kvari ukus, može izazvati i probleme sa varenjem. U tom slučaju – nož u ruke.
2. Kad pravite pire ili kremasto jelo
Za ona jela gdje očekujete svilenu, glatku teksturu, kao što je pire krompir ili potaž, kora će biti višak. Bolje je oljuštiti krompir unaprijed, jer kasnije zna da smeta.
3. Ako je krompir brašnast (ima više skroba)
Brašnasti krompir, poput sorte Russet ili bijeli krompir, ima debelu i žilavu koru. Nije prijatna za jelo, pogotovo ako krompir kuvate ili pečete. Tu se guljenje podrazumijeva.
4. Kada je bezbjednost važnija od ukusa
Ako sumnjate u porijeklo krompira – da je tretiran pesticidima ili nepravilno čuvan – bolje ga je oljuštiti. Pranje uklanja dosta toga, ali ne sve.
5. Kod hladnih jela – salate i čorbe
Kod krompir-salate, korica može da se odvaja i kvari utisak. Kod čorbi koje se blendaju, kora stvara grudvice. U oba slučaja – bolji je bez nje.
Ukratko, mladi krompir je super zdrav i ukusan – ali ponekad mu je i kora višak. Posmatrajte, procijenite, pa odlučite: da gulite ili ne?
