Binasa Leković je znala odvajkada da se udala u dobru porodicu, puna je života i mudro čuva svoje najmilije. Bila je veomo iznenađena kad je ugledala televizijske kamere u svom selu Čarovina.
Ali, ta njena priča oduševila je brojne prisutne.
"Sve dok smo zajedno, poštujemo jedni druge, svako radi svoj dio posla, biće dobro. Mi smo poštena i radna porodica, sigurno je. Braća se slažu i sloga kuću gradi. Pa, ja sam po prirodi vesela osoba i osmijeh je ‘obavezan’ svakodnevno, kao i stočarstvo, poljoprivreda, kućni poslovi”, priča ona.
Binasa složno živi sa šest djevera i šest jetrva, a ona je najstarija snaha u familiji.
Zbog te “titule”, ostale snahe je posebno poštuju i za sve poslove pitaju nju, čime ona, navodi, nije baš oduševljena jer osjeća veliku odgovornost, a i smatra da ne zna baš sve najbolje.
U porodici za koju kaže da mudro čuva svoje najmilije, priznaje da se svi dobro slažu. Čak i oni koji žive u inostranstvu, kada dođu, ostanu dugo u želji da porodično provedu što više vremena zajedno. Ono što je međutim najzanimljivije kod Lekovića, jeste da je svaku snahu, birao svekar.
Planinka (žena koja se stara o muži ovaca i spremanju mliječnih proizvoda) veli da svako radi samo svoj dio posla i poštuje šta kažu stariji.
Vrijedna domaćica kaže da je velika umjetnost napraviti dobar sir.
“Mlijeko, maja – sirište, grudnjača, i – kaca. To je čista vještina! – Ponešto se mijenja, svaki dan, hvala Bogu. Prije svega se mijenja odnos prema životu. Život je težak. Sve je velika istina. Jedna od najvećih. Većina ne shvata u potpunosti ovu mudrost. Srećom, ona se može iskorijeniti razumijevanjem i ozbiljnim radom. Kada stignu godine, sljedeći dan ima posebnu dinamiku života na selu”, pojašnjava Binasa.
Iako, s godinama svi poslovi više nego ranije umaraju, ispunjena je radošću dok ih obavlja. Baš kao i ostatak porodice.
“Svako radi samo svoj dio posla i poštuje šta kažu stariji. Svaka snaha je na svoj način sposobna i sve nas je birao svekar”, rekla je Binasa.
Objašnjava i kako je svaki život na selu drugačiji i neponovljiv. Ali da je i on počeo da se mijenja – možda i nabolje.
Kao najstarija, učestovala je i u pripremi svadbi svih sljedećih šest jetrva, a kako veli, svadbe su nekada trajale po tri dana, nevjeste su se takmičile čija će nošnja biti ljepša i okićenija. Opisala je i kako se nekada darovala nevjesta ali i kako je ona dvorila goste trećeg dana svadbe.
Kaže da je svekar volio da svaka od njih sedam bude podjednako okićena dukatima.
