Riječi roditelja imaju nevjerovatnu moć.
Oni mogu podržati dijete u razvoju zdravog samopouzdanja ili ostaviti duboke emocionalne ožiljke.
Iako mnoge svakodnevne fraze mogu izgledati bezazleno, njihova učestalost i ton mogu imati dugoročne posljedice po razvoj dece.
Еvo sedam fraza koje bi, po mišljenju psihologa, roditelji trebalo da izbjegavaju kako bi sačuvali zdravu i pozitivnu komunikaciju sa svojom djecom.
1. "Razočarao si me"
Ova fraza čini da se dijete oseća krivim i podstiče ga na razmišljanje da je uvijek potrebno ispuniti roditeljska očekivanja da bi bilo vrijedno. Dijete koje čuje ove reči može razviti strah od greške i osjećanje da se njegovi uspjesi nedovoljno cijene.
2. "Zašto ne možeš biti kao…"
Poređenje sa drugima stvara osećaj inferiornosti kod djece. Česta upotreba ove fraze može izazvati zavist i komplekse, zbog čega dijete osjeća da nikada neće biti dovoljno dobro.
3. "Prestani da kukaš, nije problem"
Kada roditelji obezvređuju dječje emocije, djeca počinju da potiskuju sopstvena osjećanja i povlače se u sebe. Takav stav može dovesti do toga da se dijete oseća neprihvaćenim ili nevažnim.
4. "Previše si osjetljiv"
Nazvati dijete preosjetljivim može ga natjerati da se stidi svojih emocija i da ih vidi kao slabosti. Osjećanja su normalna i djeca ih moraju slobodno izražavati da bi naučila da upravljaju njima.
5. "Ne možeš da uradiš ništa kako treba"
Ova fraza podstiče osjećaj nesposobnosti. Kritikovanje svakog pokreta djeteta može ga obeshrabriti da pokušava nove stvari i umanji vjeru u sopstvene sposobnosti.
6. "Stidim te se!"
Ova izjava prenosi poruku da je dijete sramota za porodicu, stvarajući osjećaj krivice i nesigurnosti. Umjesto toga, roditelji bi trebalo da usmjeravaju kritiku na ponašanje djeteta, a ne na ličnost djeteta.
7. "Ja sam te odgojio, a ti…"
Ova fraza manipuliše osjećanjem dužnosti prema roditeljima i usađuje djetetu krivicu. Ovo može navesti dijete da osjeti da njegove sopstvene potrebe nisu važne u poređenju sa očekivanjima roditelja.
Riječi roditelja stvaraju osnovu za dječje samopouzdanje i emocionalno blagostanje.
Umjesto poređenja, ponudite podršku i priznajte dječju jedinstvenost.
Profesionalna podrška može pomoći roditeljima da razviju zdravije obrasce komunikacije sa svojom djecom.
