Zovem se Ivana i rođena sam na najveći hrišćanski praznik, Vaskrs, 15. aprila 1985. godine. Nakon više od tri decenije, takođe 15. aprila, dobila sam kontrakcije - rađala sam na svoj rođendan, ovako počinje priča Ivane Veličkov iz Beograda, koja se rodila i porodila na Vaskrs, iako se njegov datum svake godine mijenja.
Ova žena, koja je zaokružila put od rođenja do rađanja baš na isti dan, opisala je kakvo značenje za nju ima Vaskrs, kako proslavljaju rođendane i kako je izgledao dan kada je u toplini svog doma na svijet donijela novi život svoju kćerku Maju.
Porođaju njene majke, kako kaže Ivana, prethodio je rad u kuhinji kada je dobila kontrakcije.
– Rođena sam na najveći hrišćanski praznik, Vaskrs, tačno u podne 15. aprila 1985. godine u Požarevcu. Moja mama kaže kako je puno radila u kuhinji dan ranije, pripremajući trpezu, te da je ručno mućenje jaja (nekakvom spiralnom žicom) doprinjelo dobijanju prvih kontrakcija. Vjerujuća sam i okrenuta Gospodu od malih nogu, iako moja primarna porodica nije izrazito crkvena, ali jesu vjerujući – priča Ivana.
Već sa svega osam godina, za vrijeme liturgije, Ivani se javila želja da jednog dana freskopiše crkvu.
Godinama kasnije, nakon završetka Akademije SPC za umjetnost i konzervaciju, Ivana je dobila poziv koji ju je ostavio u nevjerici.
– Odlazila sam u našu seosku crkvu u Rabrovu (nekadašnjem Hrabrovu) i sjećam se kada sam se molila sa svojih osam godina, za vrijeme liturgije, da jednoga dana freskopišem našu crkvu, s obzirom na to da su zidovi bili bijeli, a tavanica ultramarin plava sa zlatnim zvjezdicama. Godinama kasnije zaboravila sam na tu molitvu, ali došao je dan kada sam završila Akademiju SPC za umjetnost i konzervaciju i kada me je novi sveštenik iz sela pozvao da freskopišem našu crkvu. To je bio šok, ćutala sam, sjetila sam se te molitve. Gospod mi je ispunio želju nakon 19 godina i, sa timom kolega, freskopisali smo crkvu i konzervirali ikonostas – priča Ivana.
Jednog dana Ivana se, u jednom seocetu u Rovinjskoj šumi, našla u situaciji u kojoj je spoznala ljubav prema jednoj vještini.
– Život me je vodio dalje. Baš tih dana sam se pitala sa kojom sam svrhom ovdje na svijetu, te sam odgovor dobila o Vaskrsu. Našla sam se u jednom seocetu u Rovinjskoj šumi, gdje se jedna divna žena porađala. Intuitivno sam joj asistirala i otkrila da je babištvo moja suština, te sam završila srednju Deligradsku za babicu. Za fakultet nisam bila sasvim sigurna da li treba da ga upišem. Sjećam se, restaurirala sam ikonu Gospoda Isusa Hrista i obratila mu se molitvom da mi kaže nekako da li da upišem fakultet, čiji sam prijemni već položila. Sutradan sam otišla na fakultet, na dodjelu indeksa, kada je voditelj programa rekao: ‘Indekse će vam uručiti gospodin Hristos lično‘ – prisjeća se Ivana.
Kako i sama kaže, tada je shvatila da konkretniji odgovor nije mogla da dobije.
– Ispostavilo se da je direktor dr Hristos Aristopulos, Grk – objasnila je.
Kada je začela svoju treću kćerkicu, kako kaže Ivana, osjećala je da će se poroditi na Vaskrs, iako su prognoze ljekara bile da će termin porođaja biti 24. april.
– Rekla sam da sam ja rođena 15. aprila na Vaskrs, ali da je te godine Vaskrs 16. aprila i da ću je tada roditi. I tako je i bilo. Petnaestog aprila 2017. krenule su kontrakcije, rađala sam tokom svog rođendana, i kada je prošla ponoć i zazvonila zvona vaskršnje liturgije, 16. aprila, rođena je moja Maja u toplini svog doma – ispričala je hrabra Ivana.
Čitav život, kroz mnoge bitne situacije, ističe Ivana, svjedočila je nevjerovatnoj milosti i ljubavi Božijoj.
– On je uzeo na sebe sve grijehe ovog svijeta, pobjedio smrt i vaskrsao, darujući nam život vječni. Sada punim 40 godina, i s obzirom na to da je Stradalna sedmica, postim i iščekujem Vaskrs, ne slavim ni svoj ni kćerkin rođendan tokom posta. Moja kćerka Maja (na grčkom: “babica”) kaže da se raduje što ćemo zajedno slaviti rođendan – poručuje Ivana.
