Kada dijete pokaže crtež roditelju, često kažemo “kako je lijepo” i nastavimo dalje. Ali, psiholozi smatraju da baš na tom crtežu možda postoje važne poruke koje se tiču vašeg djeteta, toga kako se ono osjeća i možete se na dubljem nivou povezati sa njim.
Ako se dijete osjeća udobno kod kuće, nacrtaće sebe sa porodicom, najčešće u centru, između mame i tate ili pored brata i sestre. Neophodno je obratiti pažnju i na izraze lica koje prikazuje mladi umjetnik – tužna, ljuta ili vesela lica takođe mogu mnogo reći o atmosferi u kući i o tome kako se dijete osjeća u njoj. Djeca uglavnom započinju da crtaju tako što prave razne linije i oblike, ali do pete godine uglavnom su već u stanju da nacrtaju prepoznatljive figure, najčešće ljudska tijela ili lica, cvijeće, kuća, životinja itd.
Do sedme godine dolazi do skoka u razvoju sposobnosti crtanja. Mnogi detalji se pojavljuju na crtežima, odjeća se pojavljuje na ljudima, slike životinja postaju detaljnije. Djeca više ne crtaju samo ono što je oko njih, već na crtežima prikazuju i svoja saznanja, kao i ono što je skriveno u svijetu njihove mašte.
Ako ne razumijete šta je prikazano na crtežu djeteta, obavezno ga pitajte o tome. Djeca obično vole da pričaju o onome što su nacrtala, i upuštaju se u duga objašnjenja, koja samo podstiču njihovu maštu i umjetničke sklonosti, a samim tim i podstičete međusobnu komunikaciju, dajete djetetu do znanja da vam je važno šta ono voli, o čemu razmišlja itd. Budite spremni da saznate mnogo novih stvari na ovaj način, kako ono što je u glavi djeteta, kao i ono što ga okružuje.
Koji crteži mogu da zabrinu i ukazuju da treba da zakažete pregled kod psihologa?
- Ako se na slikama deteta stalno pojavljuju strašna čudovišta, vatra, eksplozije, ljudi sa zlim i strašnim izrazom lica i druge „mračne stvari“.
- Ako dijete uvek sebe prikazuje kao veoma malog u odnosu na sve ostalo što je nacrtano na slikama.
- Ako dijete stalno koristi isključivo “agresivne” boje na svojim crtežima, kao što su crna ili crvena.
Obratite pažnju na to kako dijete prikazuje ljudske figure. Ako udovi nisu uvijek tamo gde bi trebalo da budu, ovo može biti znak da je važno obaviti razgovor sa psihologom.
Ipak, važno je da ne donosite ishitrene zaključke, već pitajte dijete šta je nacrtalo. Možda su neke stvari koje crta, a vama djeluju strašno, zapravo simboli iz neke priče ili crtanog filma. Važno je da sa njim porazgovarate o tome kako se osjeća, koji sadržaji nisu dobri, a koji su kvalitetni. Ako se strašni i neprijatni motivi ponavljaju iz crteža u crtež, neophodna je konsultacija sa psihologom.
(Zelena učionica)
