U današnje vrijeme, roditelji treba da budu pravi pedagozi i psiholozi kako bi na pravi način pristupili djetetu i izveli ga na pravi put. Pružanje podrške i emocionalne stabilnosti u djetinjstvu, kasnije može biti od suštinske važnosti u odraslom dobu.
Djeca koja ne dobiju dovoljno emocionalne podrške, kasnije pokazuju ovih 12 osobina.
1. Možda će dijete imati nisko samopoštovanje
Iako to nema neke veze sa genetikom, čovjekovo samopoštovanje, kada odraste, se u velikoj mjeri razvija u djetinjstvu kroz ljubav i podršku ljudi oko njih. Oni koji ne dobijaju ohrabrenje ili su emocionalno zlostavljani, nikada nemaju priliku da razviju zdravo samopoštovanje. Rezultat toga je da se često osjećaju nezaslužnim za ljubav i uspjeh.
2. Čovjek se može plašiti odbijanja
Ove osobe se mogu boriti sa strahom od napuštanja ili odbacivanja. Uvijek očekuju da će ih drugi iznevjeriti. Da bi se zaštitili, mogu biti previše oprezni u odnosima i izbjegavati emocionalnu ranjivost. To ih sprečava da formiraju zdrave odnose.
3. Možda će čovjek imati poteškoća u izražavanju emocija
Ljudi uče da obrađuju emocije skoro od trenutka kada su rođeni. Bez odgovarajuće podrške emocionalno stabilnih odraslih osoba, oni se bore da identifikuju, upravljaju i izraze emocije. To često dovodi do nezdravog ponašanja poput emocionalnog potiskivanja ili ispada koje se bore da kontrolišu.
4. Možda će tim ljudima trebati eksterna validacija
Djeca koja dobiju pozitivno potkrepljenje razvijaju zdrav osjećaj unutrašnje validacije. Ne moraju da traže odobrenje da bi im neko drugi rekao da su dovoljno dobri. Umjesto toga, oni mogu da vide suštinsku vrijednost koju imaju samo gledajući unutra. Kada to nedostaje, osoba može odrasti u potrebi da drugima redovno potvrđuju svoju vrijednost.
5. Možda će osoba imati poteškoća da vjeruje drugima
Problemi sa povjerenjem su česti kod onih kojima je nedostajala emocionalna podrška kao dijete. Osoba je rano naučila da drugi mogu biti nepouzdani ili okrutni. Možda im je teško da uspostave bliske odnose jer su previše sumnjičavi prema drugima.
6. Možda će osoba biti perfekcionista
Perfekcionizam je, između ostalog, nezdrav mehanizam suočavanja sa osjećanjem neadekvatnosti. Osoba razvija podsvjesnu potrebu da bude savršena kako bi mogla da „zaradi“ ljubav i potvrdu koju nije dobila kao dijete.
.webp)
7. Osoba može biti onaj koji ugađa drugima
Ljudi koji udovoljavaju ljudima daju prioritet potrebama drugih u odnosu na svoje da bi dobili odobrenje ili izbjegli sukob. Ovi ljudi često potiskuju sopstvene želje kako bi učinili druge srećnim. Čineći to, ponavljaju ponašanja koja su naučili u djetinjstvu, a pri čemu su čeznuli da im roditelji kažu lijepe stvari ili su se plašili posljedica ako ne poslušaju.
8. Osoba može postati anksiozna
Hronična anksioznost može biti uzrokovana nedostatkom emocionalne sigurnosti i stabilnosti u djetinjstvu. Osoba koja je stalno preosjetljiva ili pretjerano razmišlja, podstiče sopstvenu anksioznost jer pokušava da uoči emocionalne prijetnje prije nego što se dese.
9. Osoba se može plašiti sukoba
Odrasli kojima je nedostajala emocionalna podrška u djetinjstvu, mogu da izbjegnu konfrontaciju kako bi izbjegli odbacivanje. To znači da često neće izraziti prava osjećanja ili potrebe u vezi.
10. Možda bude imala problem sa vezanošću
Еmocionalno zanemarivanje može dovesti do anksioznih ili izbjegavajućih stilova vezanosti. Mogu se držati drugih iz straha od napuštanja ili održavati emocionalnu distancu kako bi se zaštitili od povrede. Ove neprilagođene vještine suočavanja otežavaju osobi da formira ili održi zdrave odnose.
11. Osoba može da ima problem u postavljanju granica
Dijete kojem nedostaje podrška može se boriti da potvrdi svoje potrebe i postavi zdrave granice kao odrasla osoba. Često će se osjećati krivim ili će joj biti neprijatno zbog toga, kao da predstavljaju neprijatnost u vezi. I pošto izbjegavaju sukobe, ne brane svoje granice.
12. Može da ima tendenciju ka zavisnosti
U nekim slučajevima, osoba može da formira međuzavisne odnose. Djetinjstvo lišeno emocionalne podrške može dovesti do toga da odrasla osoba pretjerano popravlja stvari određujući svoju sopstvenu vrijednost na osnovu toga koliko su nekom drugom potrebni. Oni mogu postati štaka na koju se neko drugi oslanja.
