Aleksandra Živanović je mlada samohrana majka koja obrađuje četiri hektara zemlje, bez problema vozi traktor i obavlja sve one teške poslove, koji se još uvijek nazivaju muškim.

"Dobra organizacija je ključ svakog uspjeha, naročito kad imate mnogo obaveza. Nema vremena za izležavanje, već ste aktivni ponekad i po 20 sati dnevno. Dijete je uvijek prioritet, a zatim radim sve što moram. Na imanju imamo zasade šljive, višnje, breskve i trešnje. Od malih nogu sam uz oca naučila sve te poslove kojih ima preko čitave godine i ništa mi ne pada teško. Otac je imao teži oblik korona virusa, sada se još uvijek oporavlja tako da sam sve obaveze oko poljoprivrede preuzela ja", kaže za RINU Aleksandra.

Iako je čitavo domaćinstvo sada na njenim ramenima, ova žena iz Topole uspješno prevazilazi sve prepreke.

Kad završi obaveze u voćnjaku, oblači dres i posvećuje se još jednoj svojoj velikoj ljubavi - fudbalu.

Već 25 godina prisutna je na terenu, do skoro kao igrač, a sada dijeli pravdu jer je fudbalski sudija.

"Fudbal je moja druga ljubav, i od kada znam za sebe igram ga, i pratim. Povreda koljena me je spriječila da nastavim profesionalno da se bavim nogometom u Prvoj ligi, znajući da bih zbog ozbiljnosti povrede morala otići na operaciju i nisam se usudila. Ali, ostala sam dosljedna i položila ispite za sudiju i danas sam opet na terenu. Do sada sam sudila i Zvezdi i Partizanu, ne samo lokalnim klubovima", priča ova super žena iz Božurnje.

Međutim, i kada završi poslove u polju, pa i na fudbalskom igralištu tu se njen radni dan ne završava. Aleksandra skida svoj dres i odlazi u kafić u kom radi kao konobarica.

"To je osoba koja može poslužiti kao primer ostalima. Svi joj se dive kako uspije sve da postigne, i često za nju možete čuti da je 'žena, majka, kraljica'. Ko god je upozna odmah se vidi koliko je požrtvovana, prvenstveno za svoju porodicu, a zatim i u poljoprivredi i na fudbalskom terenu. Kad god je vidimo ona je u nekom poslu, svaki njen minut je ispunjen", kaže Aleksandrin komšija.