"Misliš, upiškila si se u krevet", pitate. "Ne", objašnjava, "od squirtanja ili ženske ejakulacije, kako god hoćeš. Nije isto kao mokrenje".

"Hmmm, zapravo mislim da jeste", uzvraćate, nakon čega slijedi guglanje činjenica kojima ćete argumentovati svoje stajalište.

Ali čak i nakon stotinu pročitanih članaka, nijedna od vas ne može pronaći precizan odgovor. Ozbiljno, u čemu je kvaka? Uprkos hiljadama dokaza o tome kako je ženska ejakulacija itekako stvarna, uprkos tome što se događa samo jednom malom procentu žena tokom seksa, neupitno je da svijetom još koračamo s velikim upitnikom iznad glave. I ne samo mi - čini se da stručnjaci tek moraju usaglasiti oko toga kako se, zašto i kada squirtanje događa, ali i odgovoriti na ono najvažnije pitanje - je li riječ o urinu ili ipak nije.

Za početak, krenimo s istraživanjem koje kaže da 10 do 54 odsto žena ispuštaju tečnosti tokom seksa. Znači li to pola ženskog svijeta ili gotovo nijedna? Nismo sigurni šta da tačno radimo s tom informacijom. Osim toga, postoji niz sličnih istraživanja tog fenomena, ali ljekari tvrde da je potrebno puno više temeljnih podataka kako bismo jednom zauvijek sa sigurnošću mogli vikati: "Urin je!" ili: "Nije urin!".

Problem je u tome što svijet zaista želi razumjeti o čemu je riječ. Razlog? Vjerovatno se krije u porno filmovima u kojima sve češće uživamo u slapovima tečnosti koja u golemim količinama izlazi iz žena tokom predigre, ali i samog odnosa. Štaviše, znatiželja nikad nije bila veća (pojam "squirting" na Pornhubu postao je dvostruko popularniji između 2011. i 2017. godine, a žene ga pretražuju čak 44% češće od muškaraca). Drugim riječima, mislim da sa sigurnošću možemo reći kako je riječ o čudovištu iz Loh Nesa naše seksualnosti: što manje dokaza imamo, to više želimo doći do odgovora.

Dr. Oz Harmanli, šef uroginekologije na Jejlu, proveo je dosta vremena proučavajući taj fenomen. Njegov zaključak? Riječ je o "iscjetku" koji je kombinacija urina i neke vrste ženskog ejakulata. Ipak, u najvećoj mjeri to je ipak urin. Naime, on objašnjava da "ejakulacija" najčešće sadrži nešto što se zove antigen specifičan za prostatu. Riječ je o proteinu koji možemo pronaći u sjemenu, zbog čega Harmanli opravdano zaključuje da definitivno možemo vjerovati u žensku sposobnost ejakulacije.

"Žene nemaju nikakvu žlijezdu niti 'spremnik' u svom tijelu, osim mjehura, koji može produkovati količinu tečnosti koja se obično ispušta tokom 'squirtanja'".

Da zaključimo. U raspravi s frendicom s početka priče vjerovatno imate malo više pravo od nje (hvala dr. Harmanli). Ali, to nije sve. Važno je istaknuti da squirtanje ne mora značiti nešto dobro. Naprotiv, ono bi moglo služiti kao upozorenje za urinarnu inkontinenciju ili tačnije, koitalnu inkontinenciju, odnosno nemogućnost kontrolisanja mjehura tokom penetracije, odnosno orgazma. I dok su standardni problemi "curenja" nešto s čime se obično susreću starije dame, koitalna inkontinencija može se javiti kod 20 do 30 odsto žena svih dobi, ističe ginekologinja dr. Heder Bartos, piše "Cosmopolitan.hr".

Taj problem čvrsto povezujemo sa mišićima karlice. Naime, kad su dovoljno jaki, imate maksimalnu kontrolu, što znači da su vaš mjehur i uretra potpuno pod vašom kontrolom i ništa neće izaći iz njih osim ako vi ne odlučite suprotno. Ali kad su mišići slabiji, odnosno potpuno opušteni usred tantričkog seksatona, postoji mogućnost da neće izdržati silinu orgazma uzrokujući savršenu poplavu "ejakulacije". Znači li to da je vrijeme za paniku? Ne! Osim ako vi i vaš partner niste jako gadljivi pa squirtanje doživljavate kao problem. Bez obzira na to šta taj ljubavni sok sadržavao, to stvarno nije problem. Da, možda bi bilo dobro zaštititi krevet prije odnosa, ali nemojte da vam to pokvari zabavu. Naprotiv, većina squirtanje smatra jako seksi.

Ako vam je seks s nekim toliko dobar da zbog njega gubite kontrolu nad svim svojim mišićima i tjelesnim funkcijama, koga briga za malo nereda? Barem ćete uvijek imati zabavnu priču za kasu s frendicom.

Vremenska crta "vodopada"

Dr. Elejn Ajres, asistentkinja na Univerzitetu NYU, za "Cosmo" je napravila vremensku liniju koja dodatno objašnjava zbunjenost zbog fenomena ženskog ejakulata.

Peti vijek prije nove ere - u drevnoj Grčkoj vladalo je uvjerenje da je začeće bez "ženskog sjemena" nemoguće.

Četvrti vijek - jedan taoistički tekst spominje da ženska genitalna tečnost koja se javlja tokom orgazma nikako nije povezana s prirodnom vaginalnom lubrikacijom.

1672. godina - nizozemski ljekar Reinier de Graf prvi je opisao "žensku prostatu". On tvrdi da je njena funkcija da "proizvede izlučevinu koja ženama povisuje libido". Kako da ne…

1905. godina - Sigmund Frojd "abnormalnu izlučevinu iz sluznice vagine" povezuje s "histerijom", starim pojmom za ženski mentalni poremećaj. Nevjerovatno (ali istinito)!