U Rakarima je 17. ovog mjeseca u 86. godini preminula Zagorka Stojanović, svestrana likovna umjetnica koja je posljednju deceniju svoga života provela u tom mioničkom selu.
Akademiju primjenjenih umjetnosti (odsjek tekstila) završila je 1964. godine, nakon čega počinje njena bogata umjetnička karijera. Kostimografkinja, koja je slikala, tkala tapiserije, šalove, torbe i razne vrste tkanica, posljednjih godina je kao svoj brend promovisala šik-šajkaču, inspirisanu tradicijom, kao savršenu kapu za sve odvažne glave. Takođe, u svom Tkačkom dvoru u Rakarima, organizovala je škole tkanja sa željom da se znanje o tom drevnom umetničkom zanatu nikada ne izgubi.
Tokom bogate umjetničke karijere uspješno je kreirala kostime, ali i kompletne scenografije za filmove, pozorišne predstave, TV drame i emisije. Kostimi za film i seriju Salaš u malom ritu, bili su njena kreacija koju je posebno isticala. Sarađivala je sa brojnim domaćim i svjetskim rediteljima sa kojima je ostvarila trajna prijateljstva.
Posljednjih godina bavila se ikonotkanjem, a njene radove vidjeli su mnogi gradovi u Srbiji i svijetu. Dobitnica je brojnih priznanja, među kojima su najznačajnije Vukovu nagradu za izuzetan doprinos nacionalnoj kulturi, kao i Nagradu ULPUDUS-a za životno djelo.
Prije desetak godina preselila se u Rakare
Posebno poglavlje njenog života je bilo preseljenje iz Beograda u mioničko selo Rakare prije desetak godina, gdje je kupila ruiniranu kuću porodice Stojanović kojoj je udahnula novi život. Imala je običaj da kaže da „život počinje u sedamdesetoj“ jer je tu našla i osmislila svoj lični mikrokosmos. Šmekerka sa beogradskog asfalta, otkrila je čar života u ritmu prirode, a ta ljubav joj je bila uzvraćena poplavom energije i kreativnosti, U tom ambijentu bila je pionir decentralizacije kulture, jer su na njenoj pozornice pod drevnom lipom gostovali sjajni umjetnici pred brojnom publikom.
Ostaće upamćeni koncerti posvećeni njenom zetu Živanu Saramandiću, veče uz čarobne zvuke frule Bore Dugića, gostovanja Petra Božovića, Mirjane Bobić Mojsilović, Rade Đuričin, Nela Karajlića, Mime Dmitrović, braće Teofilovića i drugih. Na Zagorkinim rođendanima, na Ivanjdan svake godine, među gostima je bilo šaroliko društvo koje je dočekivala sa vijencom od cvijeća na glavi.
Dolazili su Milka Stojanović, operska diva (njena sestra), pjesnik Ljubivoje Ršumović, pisac Milovan Danojlić, Boža Mandić iz Porodice bistrih potoka sa Rudnika, pisci, novinari, muzičari, ali i gosti iz Banje Vrujci i komšije iz Rakara.
Sahranjena na brežuljku s kog se vidi avlija Stojanovića
Bila je istinski promoter Mionice gdje god se pojavljivala pa ostaje nada da će ta sredina umjeti da nađe način da sačuva trajnu uspomenu na nju. Svojim nitima, ljudskim i umjetničkim, povezala je mnoge ljude kojima će nedostajati.
Sahranjena je na seoskom groblju u Rakarima na brežuljku sa kojeg se vidi avlija Stojanović.
