Ako postoji jedna stvar koju je Robert Dauni Džunior postigao tokom svoje bogate karijere onda je to svakako sposobnost da igra raznovrsne uloge. Od njegove za Oskara nominovane uloge kultnog naslovnog lika u filmu „Čaplin“ preko njegove nezaboravne uloge Tonija Starka u franšizi „Ajron Men“ pa sve do uloge Luisa Štrausa u Nolanovom „Openhajmeru“ koja mu je napokon donijela dugo očekivanu nagradu Američke filmske akademije, Dauni je jasno pokazao da se snalazi u različitim vrstama scenarija.
Ipak, nisu svi njegovi projekti bili vrhunski i glumac se ne boji priznati tu činjenicu. Dauni je 1998. godine uskočio u sporednu ulogu agenta Džona Rojas u akcionom filmu „US Maršals“. Riječ je o manje poznatom nastavku hvaljenog filma „Bjegunac“ sa Harisonom Fordom. Nije tajna da je „Bjegunac“ postigao i kritički i komercijalni uspjeh što svakako nije nešto što se može za „US Maršals“ koji jednostavno nije uspio da ponovi uspješnu formulu prvog dijela. Sama priča je fokusirana na američkog saveznog šerifa Sema Džerarda (Tomi Li Džons u reprizi uloge iz filma „Bjegunac“) koji je u potjeri za osumnjičenim koga igra Vesli Snajps. Džerardu se u potjeri pridružuje Daunijev Džon Rojs, agent DSS-a (Diplomatske sigurnosne službe). Ako se pogleda Daunijev repertoar uloga onda bi se ova mogla okarakterisati kao jedinstven izbor jer u njegovoj više nego opsežnoj filmografiji moguće je pronaći mnogo toga od dramskih uloga pa sve do nastupa u blokbasterima o superherojima, ali rijetko nastupe u klasičnim akcijama. Upravo ovo iskustvo ostavilo je glumcu gorak ukus u ustima i natjeralo ga da u budućnosti sa većim oprezom prilazi izboru uloga.
Ono što je jasno je da se Dauni pridružio glumačkoj postavi iz ličnih razloga iako je prezirao tu odluku. Sam glumac definitivno nije imao riječi hvale za „US Maršals“ mada postoje određeni lični i čvrsti razlozi zbog kojih je prihvatio ovu ulogu i koji na neki način mogu opravdati ovakav njegov izbor. U to vrijeme bio je u procesu oživljavanja svoje karijere nakon povratka iz zatvora i nije ima mnogo izbora, a jedna od glavnih uloga ,u nečemu što je bio potencijalni hit, činila se kao pametan potez. Iako možemo pretpostaviti da je honorar za ovu ulogu bio pozamašan prava inspiracija za prihvaćanje uloge bio je njegov sin. Objašnjavajući svoju motivaciju u knjizi „The Fall and Rise of the Comeback Kid“ Bena Falka, Dauni je rekao: „Pomislio sam možda postoji nešto što sam propustio i ono što mi je stvarno trebalo je da budem u jednom od onih filmova na koji bi volio povesti i svog klinca“. Nažalost, i tokom snimanja filma Dauni se nije dobro provodio. Ubrzo se umorio od uloge i otkrio da ga je rad na njoj potpuno iscrpljivao. Zbog svega toga se glumac i našalio u Falkovoj knjizi: „Radije bih se probudio u zatvoru i otišao na test za tuberkulozu nego da se probudim ujutru sa znanjem da ponovo idem na set filma“. Zbog lika kojeg je glumio, a kojeg je sam nazvao „Džoni Hendgan“ osjećao se loše, a što se samog filma tiče Dauni ga je proglasio „vjerovatno najgorim akcionim ostvarenjem u istoriji“. Na kraju čitave priče osjećao se mentalno ispražnjenim i razočaranim. Pa ako su se i neki ljubitelji filma zapitali zašto nisu imali priliku vidjeti glumca u više akcionih ostvarenja glavni razlog za to bili su „US Maršals“, a Dauni se okrenuo projektima koji su mu pružali veće kreativno zadovoljstvo.
Vjerovatno najveći problem „US Maršals“ bila je činjenica da se film morao nositi sa pritiskom nasljeđa ,sada već klasika, „Bjegunca“. Stoga u priču o ovom filmu treba ući sa premisom da je nastavak pokušao ponoviti sve ono što je njegovog prethodnika učinilo tako primamljivim bioskopskoj publici. „US Maršals“ su pokušali da oponašaju prethodnikovu uzbudljivu formulu-velika potjera, uzbudljive vratolomne scene i konstantna napetost. Nažalost, sve to je uništeno konfuznom pričom i , ako se smije primjetiti, gomilom nepotrebnih likova. Tomi Li Džons koji je reprizirao svoju ulogu glavnog zamjenika američkog saveznog šerifa Sema Džerarda unio je u svoj lik isti intenzitet i oštrinu kao i u prethodnom filmu koja mu je tada donijela Oskara. Uprkos njegovom nastupu, sama priča nije donijela tu napetost i emocionalne udare koji su „Bjegunca“ učinili hitom. Problem sa Snajpsovim nastupom nije bio u tome što je bio loš već je jednostavno bio neuvjerljiv u poređenju sa likom doktora Ričarda Kembela u interpretaciji Harisona Forda. Ford je uspio da unese u svoj lik određenu dozu očaja i sirovih emocija koje su podigle ljestvicu prilično visoko. Naravno, tu je i Dauni koji je glumio dvostrukog agenta. Sa sigurnošću se može tvrditi da mu u ovoj ulozi nedostajala prepoznatljiva harizma koja je inače jedno od njegovih najjačih oružja u svijetu glume. U razgovoru za sajt „AB Klub“ glumac je izjavio: „ Ne sjećam se ničega vezanog za „US Maršals“ osim da smo trčali okolo i pretvarali se da snimamo nešto što bi kao mogli biti blizu „Bjegunca“.
Ono što je najviše interesovalo producente svakako je bio učinak finansijski učinak filma odnosno da li je film bio flop ili nije. Definitivno se ne može tvrditi da je ostvarenje bilo totalni promašaj pogotovo ako se uzme u obzir da se 2022. vratilo publici preko Netfliksove striming platforme i bilo na samom vrhu liste najgledanijih filmova. Film je imao zanimljiv slučaj i spektakularne akcione sekvence poput dramatičnog pada aviona ili odvažnog Snajpsovog skoka sa krova. Ipak, sve te sekvence djeluju samo kao nekakve glasine koje služe za prikrivanje priče koja sa svakim novim minutom postaje sve slabija. Čak je i veliki bolnički obračun, koji j trebao da bude kruna filma, pao u vodu u poređenju sa nezaboravnom scenom na brani u „Bjeguncu“. Dakle, još jedna tužna priča o nastavku koji se jednostavno previše trudio da dostigne original i u tome definitivno omanuo.
