Do penzije sitno brojim. Svetosavska nagrada je svojevrsni pečat i kruna mog prosvjetnog rada, priča Vojko Livazović, profesor srpskog jezika i književnosti.
A put do Svetosavske nagrade Livazović je gradio decenijama. Na tom putu ostala su brojna priznanja koja je nizao sa đacima teslićke Tehničke škole.
- Osim Svetosavske povelje, kao nečega što je posebno, imali smo na Republičkom takmičenju drugo mjesto iz Srpskog jezika. Tokom kovida, imao sam jednu talentovanu ekipu i bili smo prvaci u Doboju na regionalnom takmičenju - kaže Livazović.
Еlana i danas ima. Đake marljivo priprema za takmičenje iz srpskog jezika.
- Profesor nas trenutno priprema za regionalno takmičenje. Prvi put radimo s njim, i mogu reći da je ovo jedno od ljepših iskustava - kaže Magdalena Nikolić, učenik.
Bivši Livazovićev đak, a danas kolega, Dragan Despić, kaže, da je Svetosavska nagrada otišla u prave ruke.
- Petnaest godina smo radne kolege. Profesora poznajem još 1996. godine kada mi je predavao. On je veoma interesantan profesor, njegovi časovi su uvijek zanimljivi, on je jako dobar pedagog. Bio mi je uzor, jer nije prenosio samo svoje znanje nego je i svojim ponašanjem uticao na nas - kaže Dragan.
U Srednjoj školi „Nikola Tesla“ Livazović je zaposlen od 1991. godine. K
Morate voljeti to što radite, biti kreativni i idejni, korektni prema učenicima, motivisati ih i uvažavati njihovo znanje i postignuća, poručuje profesor Livazović.
Time se decenijama vodio u svom prosvjetnom radu. Želja mu je da mlade generacije profesora nastave razvijati ljubav prema srpskom jeziku sa svojim đacima.
