Proslavljeni srpski i svjetski reditelj Еmir Kusturica rođen je na današnji dan 1954. godine u Sarajevu.
Za svoje kratke filmove nagrađivan je još u srednjoj školi. Filmsku režiju završio je na uglednoj Filmskoj akademiji u Pragu. Njegov studentski film "Gernika", snimljen prema noveli Antonija Isakovića, pobijedio je na Festivalu studentskog filma u Karlovim Varima.
Tokom studija režirao je i dva kratka filma - "Jedan dio istine" i "Jesen".
Po završetku studija, Kusturica se vraća u rodni grad gdje započinje profesionalnu karijeru na Televiziji Sarajevo. Za televizijski film "Bife Titanik", zasnovan na priči nobelovca Ive Andrića, osvojio je nagradu za režiju na nacionalnom Televizijskom festivalu u Portorožu.
U dugometražnoj igranoj produkciji debitovao je 1981. godine filmom "Sjećaš li se Doli Bel?", za koji je nagrađen "Zlatnim lavom" na festivalu u Veneciji za najbolji debitantski film, kao i nagradama na Festivalu jugoslovenskog igranog filma u Puli.
Svoj talenat pokazao je i u filmu "Otac na službenom putu" (1985), koji mu donosi "Zlatnu palmu" na Filmskom festivalu u Kanu i nominaciju za nagradu američke filmske akademije "Oskar" za najbolji film van engleskog govornog područja.
Za ovaj film reditelj je dobio nagrade "Zlatna arena" i "Jelen" na domaćim festivalima, a međunarodna kritika dodijelila mu je Gran-pri za najbolji film 1985.
Na Filmskom festivalu u Kanu 1989. godine Kusturica je dobio nagradu za režiju filma "Dom za vješanje" i specijalnu nagradu "Roberto Roselini".
Predavao je režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu od 1981. do 1988. godine, a potom na Univerzitetu "Kolumbija" u Njujorku.
Prvi film Еmira Kusturice na engleskom jeziku bio je "Arizona drim" (1993.) sa Fej Danavej, Džoni Depom i Džerijem Luisom u glavnim ulogama. Film je nagrađen "Srebrnim medvjedom" i Posebnom nagradom žirija na Filmskom festivalu u Berlinu 1993. godine.
Naredni film, "Podzemlje" (1995.), donio je Kusturici drugu "Zlatnu palmu" na Festivalu u Kanu.
Na Venecijanskom filmskom festivalu 1998. godine dobio je Srebrnog lava za najbolju režiju za film "Crna mačka, bijeli mačor".
Film "Život je čudo" pojavio se u bioskopima 2004. godine. Za potrebe snimanja ovog filma, izgrađen je Drvengrad na Mećavniku.
Srpski i svjetski reditelj 2005. godine bio je predsjednik žirija Kanskog filmskog festivala.
U pariskoj operi Bastilja 26. juna 2007. godine izvedena je njegova pank-opera "Vrijeme Cigana", po motivima filma "Dom za vješanje". Iste godine dodijeljen mu je Orden viteza reda umjetnosti i književnosti, najviše francusko priznanje u oblasti kulture.
Godine 2008. režirao je Film "Zavjet" koji je premijerno prikazan na festivalu u Kanu, a potom i dokumentarni film "Maradona" o Dijegu Maradoni.
Film "Na mliječnom putu" svjetsku premijeru imao je 9. septembra 2016. godine na 73. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, dok je u Srbiji premijerno prikazan 16. januara 2017. godine na "Kustendorfu" na Mećavniku. Glavne uloge u filmu, pored samog reditelja Еmira Kusturice, tumače i slavna italijanska glumica Monika Beluči i srpska glumica Sloboda Mićalović.
Dokumentarni film "Pepe, jedan uzvišeni život", u režiji Еmira Kusturice, priča je o najsiromašnijem predsjedniku na svijetu. Film je prikazan u Glavnom programu 47. FЕST-a u Beogradu, a svjetsku premijeru imao je na Festivalu u Veneciji. Ovaj film otvorio je i 12. Međunarodni filmski festival "Kustendorf".
Nedavno je snimio kratki film "Junaci našeg vremena" koji govori o tome kako je u sumrak ljudskosti osvanula nada da nije sve ugašeno i zatrto, a da to pokazuju pojedinci skučeni po "nekim ćoškovima svijeta koji, za shvatanje savremenog čovjeka, nemaju ništa, a u stvari imaju sve".
"I dok, po stihovima mnogih pjesnika, svi tvrde da traže čovjeka svijećom, Еmir Kusturica je u svom okruženju našao ljude i ne obasjava ih svijećom, već reflektorima kako bi dokazao, po ko zna koji put, šta znači biti čovjek i to čovještvo pretvorio u izvor sa kog valja piti, čija se voda ne da flaširati", navedeno je u opisu ovog filma proslavljenog srpskog reditelja.
Kusturica je idejni tvorac dva grada - Andićgrada i Drvengrada. Dobitnik je evropske nagrade za arhitekturu "Filip Rotije" 2005. godine za Drvengrad na Mokroj Gori. Ovu nagradu tradicionalno svake treće godine dodjeljuje Fondacija za arhitekturu iz Brisela i jedno je od najcjenjenijih belgijskih i evropskih priznanja u oblasti arhitektonske kulture.
Dobitnik je i niza ordena i priznanja, među kojima se posebno ističu Orden Svetog despota Stefana Lazarevića koji mu je Srpske pravoslavna crkva dodijelila 2016. godine.
Iste godine ukazom predsjednika Rusije Vladimira Putina dodijeljen mu je Orden prijateljstva za izuzetan doprinos u učvršćivanju prijateljstva između naroda, za popularizaciju ruskog jezika i kulture u inostranstvu.
Nosilac je i Ordena "Italijanske zvijezde", koje dodjeljuje predsjednik Republike Italije, te Medalje za zasluge, koju dodjeljuje predsjednik Češke Republike.
Еmir Kusturica bavi se i književnim radom. Napisao je četiri knjige "Smrt je neprovjerena glasina" (2010), "Sto jada" (2013), "Šta mi ovo treba" (2018) i "Vidiš li da ne vidim" (2022).
Umjetnik filma i filozof, angažovani intelektualac i erudita, oprobao se i kao izvrstan književni pripovjedač. Svi ti darovi nalaze se u njegovoj novoj knjizi ("Vidiš li da ne vidim"), romanu i eseju o piscu Peteru Handkeu i reditelju Kusturici.
Svjetski glas dvojice pobunjenika približio je njihove različite temperamente i spojio ih u razumijevanje posebne vrste. Glavni junak nove knjige, Handke/Kusturica, drži savremenom svijetu duhovitu lekciju o plemenitom savršenstvu umjetnosti i moralnosti, i to kroz parabolu hodanja po žici iznad sudbinske rijeke Drine koja spaja i razdvaja sve osim autentičnosti i čovječnosti, navedeno je u opisu najnovije knjige Еmira Kusturice.
U oktobru ove godine na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu predstavljena je njegova najnovija, peta, knjiga "Kad mrtve duše marširaju" za koju autor ističe da sadrži zbir njegovih reakcija na današnje vrijeme i predstavlja surogat usmene književnosti.
"Živimo u vremenu kada ono što pišemo može da bude izgovoreno, i imamo tu nesreću što će uskoro moći da nam stave u usta sve ono što nikad nismo ni pomislili, a izgledaće potpuno realno da govorimo sve ono što nije trebalo da kažemo. U spletu nesreća koje nas okružuju napisao sam tu knjigu", rekao je Kusturica na promociji knjige u prepunoj sali "Ivo Andrić" na beogradskom Sajmu knjiga.
Polovinom novembra proslavljeni srpski i svjetski reditelj prisustvovao je 9. Peterburškom međunarodnom kulturnom forumu. Tom prilikom predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin zahvalio je Еmiru Kusturici na kreativnosti i pažnji koju poklanja ruskoj kulturi, naglasivši da "sve što Kusturica radi pretvara se u dijamant".
Obraćajući se ruskom predsjedniku, Kusturica je rekao da su globalisti prije 20 godina obećali da će biti kulturne raznolikosti, a na kraju se desila seksualna raznolikost. "U svemu tome postavili su nam kult - ako hoćete da dobijete Oskara, morate da pokažete život seksualnih manjina, transrodnih osoba", rekao je Kusturica i ukazao da je film prije 20 godina imao autentičan jezik, a da se sada i jezik izmijenio, kao i sve ostalo.
"Jezik kinematografa sada je reklamni jezik. Smatram da je budućnost u ruskom filmu. Došao sam u Rusiju da snimam neke filmove. 'Lavr', (Jevgenija) Vodolaskina i Dostojevskog, to će biti ono što ja mislim o vašoj kulturi i kako je osjećam", rekao je Kusturica u obraćanju Putinu.
Kusturica je brojnu publiku širom svijeta oduševljavao i nastupima sa svojim bendom "No smoking orkestra".
