Novo istraživanje sa Sidnejskog univerziteta rasvjetljava kako korona virusi nastupaju u populacijama slijepih miševa, fokusirajući se na mlade slijepe miševe kao žarišta infekcija i koinfekcija koje možda pokreću viralnu evoluciju.
Analizirajući hiljade uzoraka tokom tri godine, naučnici su otkrili da su mladi slijepi miševi često domaćini multiplim korona virusima istovremeno - dajući uvid u realnom vremenu u mogući način nastanka novih sojeva.
Mladi slijepi miševi inficirani multiplim virusima mogli bi biti prirodni inkubatori za buduće varijante korona virusa.
Ovi nalazi, sa virusima koji ne inficiraju ljude, obezbjeđuju moćan model za predviđanje kako bi opasne varijante jednom mogle preći u ljude, naročito zato što pritisci životne sredine dovode slijepe miševe bliže ljudskim staništima.
Slijepi miševi su korisni za naše ekosisteme i privredu, ali - pošto uništenje staništa i pritisci životne sredine smanjuju njihovu udaljenost od ljudi - može doći do rizika od bolesti.
Istraživanje predstavlja pristup anticipiranju nastupa korona virusa. Otkriveno je da su mladi slijepi miševi inficirani češće i da bi mogli biti glavni izvor prelaska virusa u druge vrste. Studija takođe otkriva dinamiku korona virusa koji cirkulišu među australijskim slijepim miševima, a koji ne predstavljaju poznatu opasnost po ljude.
Еndemični u populacijama slijepih miševa, većina korona virusa ne inficira ljude. Kad se to desi, kao u slučaju SARS-a, kovida-19 i MЕRS-a, obično se prenose od slijepih miševa putem neke posredne životinje domaćina.
„Korona virusi uglavnom nisu veliki problem za slijepe miševe. Međutim, mogu da se ponašaju drugačije ako pređu u novu vrstu“, kaže dr Alison Pil iz Škole za veterinarsku nauku.
Istraživači su tokom tri godine sakupili više od 2.500 uzoraka izmeta, putem kojeg slijepi miševi rasijavaju korona viruse. Uzorci su uzeti od crnih letećih lisica i sivoglavih letećih lisica sa pet lokacija širom istočne obale Australije.
Testiranje je pokazalo da su korona virusi najprisutniji u mladim slijepim miševima u periodu između marta i jula, kad se približavaju zrelosti. Taj nalaz je bio dosljedan tokom trogodišnje studije. Naročito se isticala visoka proporcija slijepih miševa inficiranih multiplim korona virusima istovremeno.
„Bili smo iznenađeni visokom stopom koinfekcija među juvenilnim i skoro odraslim slijepim miševima. Koinfekcija predstavlja priliku da jedna ćelija postane inficirana multiplim virusima, što je značajan prirodni prekurzor generacije novih sojeva“, kaže dr Pil.
Šest detektovanih korona virusa bili su nobekovirusi, potklasa virusa koji ne prelaze na ljude. Tri su bila nova. Bili su korisni za analizu jer predstavljaju minimalan rizik za ljude, ali su evolucioni rođaci sarbekovirusa, virusa nalik SARS-u koji su skloniji prelasku na druge vrste. Razumijevanje evolucije nobekovirusa daje parelelne uvide u evoluciju opasnijih korona virusa.
„Bezbjedno smo pratili kako i kad su korona virusi cirkulisali prirodno u populacijama slijepih miševa. Koristili smo genomiku da pratimo infekcije individualnih životinja. Rezultati daju model za razumijevanje pojave korona virusa i budućih rizika u populacijama slijepih miševa širom svijeta. Fokusirajući se na koinfekcije mladih slijepih miševa tokom izvjesnih perioda, istraživači mogu bolje predvidjeti prirodnu evoluciju i pojavu opasnijih korona virusa prije nego što postanu rizik po zdravlje ljudi“, kažu naučnici.
Dalje istraživanje je potrebno da bi se razumjelo zašto su mladi slijepi miševi podložniji infekciji i koinfekciji. Možda je razlog to što njihovi imunosistemi još nisu potpuno razvijeni ili stres sa kojim su suočeni u potrazi za partnerom prvi put, kaže dr Pil.
Promjena životne sredine takođe može biti faktor. Ranija istraživanja o drugim virusima pokazala su da gubitak životne sredine zbog dolaska ljudskih populacija i nedostatka hrane može izazvati stres kod slijepih miševa koji narušava njihov imunitet i čini ih podložnim infekcijama.
Istraživanje je počelo 2020. godine, u toku pandemije kovida-19. Baziralo se na ranijem radu o širenju virusa Hendra, koji takođe dolazi od slijepih miševa.
"Ovaj obim i dubina podataka u istraživanju o virusima su rijetki, čak i kod ljudskih virusa“, kaže dr Pil.
Sakupljanje uzoraka od individualnih slijepih miševa i ispod njihovih boravišta, kao i praćenje individualnih sojeva širom više lokacija i godina, obezbjeđuje jaku osnovu za istraživanje uloge stresa usljed životne sredine na razvoj korona virusa.
