Naučnici su zapazili da se Mjesec smanjio te da taj proces i dalje traje, što će uticati na ljudske misije na taj Zemljin satelit.
Analiza podataka koje je prikupio Nasin orbiter "Lunar" pokazuje da se Mjesec sistematski smanjuje, što je, smatraju naučnici, vjerovatno rezultat hlađenja njegovog jezgra.
To dovodi ne samo do stvaranja novih pukotina na Mjesečevoj površini, već i do učestalih potresa, navode naučni portali.
Istraživači su otkrili da su potresi jedan od razloga što se Mjesečev obim smanjio za više od 50 metara u posljednjih nekoliko stotina miliona godina.
Kako bi utvrdili koliko zapravo potresi utiču na Mjesečevu stabilnost, naučnici su za poređenje uzeli podatke iz ere misija "Apola", šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Kako pojašnjavaju autori u studiji, Mjesečeva površina je suva, sastavljena od šljunka i prašine. Rastresiti sedimenti čine vrlo mogućim pojavu podrhtavanja i klizišta.
To bi moglo uticati ne samo na budućnost Mjeseca, već i na budućnost ljudskih misija na toj planeti.
Naučnici upozoravaju da bi potresi na Mjesecu mogli biti dovoljno jaki da potencijalno oštete građevine koje bi ljudi tamo napravili.
Zato će, prije nego što se ljudi vrate na Mjesec i tamo naprave svojevrsnu bazu, trebati dobro proučiti gdje je seizmička aktivnost najveća, a gdje bi moglo biti sigurno za podizanje boravišta.
