Grčki filozofi Pitagora i Parmenid iz šestog i petog vijeka prije nove ere iznijeli su teoriju o Zemljinom loptastom obliku, dok je Aristotel već oko 350. godine prije nove ere formulisao konkretne naučne dokaze o Zemljinom kružnom obliku.
Prvi dokaz je kružna sjenka koju Zemlja baca na Mjesec prilikom njegovog pomračenja (kada se Zemlja nalazi između Mjeseca i Sunca), a drugi je dokaz o pomjeranju i povećavanju horizonta s visinom.
Grčki astronom Еudoks još u prvoj polovini petog vijeka prije nove ere iznio je kao dokaz za Zemljin loptasti oblik promjene u položaju sazviježđa na nebu, iznad horizonta, prilikom putovanja u pravcu sjever–jug i obrnuto, prenosi "Politikin magazin".
