U septembru 1933. američki meteorolog Džozef Kincer postavio je jednostavno pitanje: mijenja li se klima? Tako su započeli napori da se shvati opseg uplitanja čovječanstva u klimu.
Ispitujući trendove izmjerenih temperatura na mnogim različitim lokacijama širom svijeta, Kincer je zaključio da svijet postaje sve topliji, ali nije sugerisao razlog. Nekoliko godina kasnije, 1938, britanski inženjer Gy Kalendar pokazao je da su se temperature kopna na Zemlji zagrijale za oko 0,3 stepena u prethodnih 50 godina.
Kalendar je takođe tvrdio da je to zagrijavanje uveliko posljedica povećanih nivoa ugljen-dioksida u atmosferi usljed izgaranja ugljena, što se temeljilo na ranijim teorijama o efektu staklene bašte.
Danas se mjerenja s hiljada meteoroloških stanica na kopnu te sa satelita i brodova kombinuju s modelima vremenske prognoze kako bi se dobila dosljedna slika o tome kako se klima mijenja iz dana u dan i iz decenije u deceniju.
Pregovarači su se okupili u Azerbajdžanu za Kop29 (posljednji krug UN-ovih pregovora o klimatskim promjenama) u vrijeme velike opasnosti.
Posljednje dvije godine, 2023. i 2024, bile su najtoplije u zapisima koji sežu do sredine 19. vijeka i biće blizu 1,5 stepeni iznad temperature rane industrijske ere.
Bio je potreban vijek da se zemaljska kugla zagrije za prvih 0,3 stepena, ali svijet se zagrijao za 1 stepen u samo posljednjih 60 godina.
Zemlja postaje sve toplija, i to bržim tempom.
.webp)
Ono što sada određuje brzinu globalnog zagrijavanja prvenstveno su ljudske emisije stakleničkih gasova. Ako se količina stakleničkih gasova koje ispuštamo povećava, tada se brzina kojom svijet postaje topliji ubrzava. Smanjenje emisija i zagrijavanje se nastavlja, ali sporijim tempom. Očekuje se da će se globalne temperature otprilike stabilizovati tek kada emisije budu jednake nuli.
Postoje i drugi faktori i, kao rezultat toga, globus se nije zagrijavao istom brzinom kroz vrijeme. Stopa globalnog zagrijavanja bila je prilično ujednačena na 0,2 stepena po deceniji od 1970. do danas, mnogo brže nego u bilo kojem periodu prije. Posljednje dvije godine mogle bi sugerisati da se stopa ubrzava, iako to još nije jasno.
Prije 1970. godine postojao je period laganog globalnog zahlađenja zbog brzog rasta reflektujućih aerosolnih čestica koje su dodate u atmosferu, takođe zbog izgaranja fosilnih goriva.
Početak politike čistog vazduha uveden 1960-ih u mnogim zapadnim zemljama smanjio je ovaj uticaj hlađenja. Prije drugog svjetskog rata dominirale su prirodne varijacije u klimi, s vrlo sporim uticajem zagrijavanja od rane industrijalizacije.
Niti se svijet posvuda podjednako zagrijao. Tlo se obično zagrijava brže od globalnog prosjeka, dok se okeanska područja zagrijavaju sporije. Arktik se zagrijava najbrže od svih i do četiri puta više od globalnog prosjeka.
Kakvi su izgledi za 2025.? Stalna toplota u posljednje dvije godine pomalo je iznenadila klimatologe. Ali vjerovatnije je nego ne da će 2025. biti hladnija od 2024, s obzirom na prelaz na uslove La Ninje u tropskom dijelu Tihog okeana. Ovo je hladna faza prirodnog ciklusa poznatog kao Еl Ninjo južna oscilacija ili Еnso.
A dalje?
Premašićemo 1,5 stepeni zagrijavanja kao dugoročnog prosjeka negdje u sljedećih desetak godina.
Naši izbori u sljedećih nekoliko godina odrediće možemo li ograničiti globalno zagrijavanje na 1,6 ili 1,7 stepeni iznad predindustrijskog nivoa ili će se svijet nastaviti zagrijavati, s ozbiljnijim posljedicama što će više temperature imati.
