Bivši fizičar iz NASA upozorava da jeftine satelitske "megakonstelacije" poput Starlinka Ilon Maska mogu poremetiti Zemljinu magnetosferu izlažući sav život smrtonosnim kosmičkim zracima.
Nova studija dr Sijere Solter-Hant oslanja se na nove procjene da Maskov "Spejs Iks" sagorijeva preko 1,3 tone otpada bežičnog internet satelita u Zemljinu atmosferu svakog sata — stvarajući metalni sloj "provodljivih čestica" u orbiti.
"Bila sam veoma iznenađena", rekla je fizičarka dr Solter-Hant za "Dejli Mejl".
"Niko nije mnogo istraživao akumulaciju metalne prašine iz svemirske industrije", zaključila je ona.
Prema posljednjim procjenama astronoma, u orbiti je sada 5.504 Starlink satelita, od kojih je 5.442 operativno. Ali planirano je još desetine hiljada.
Fizičarka je rekla da bi čestice sa ovih satelita na kraju svog životnog ciklusa mogle da "iskrive ili zarobe magnetno polje" koje sprečava Zemljinu atmosferu da "pobjegne, sa svim metalnim otpadom visoke provodljivosti koji se taloži u jednom regionu".
Iako ona napominje da je to "ekstremni slučaj", takav sloj naelektrisane metalne prašine mogao bi da dovede do "atmosferskog uklanjanja" sličnog drevnim sudbinama Marsa i Merkura.
Nakon što je 2012. godine radila na NASA-inom istraživačkom timu svemirskih letjelica "Stardust" za hvatanje kometa, dr Solter-Hant je provela tri godine u istraživačkoj laboratoriji američkog vazduhoplovstva.
Tamo je proučavala elektromagnetno ponašanje plazma perja u niskoj orbiti Zemlje (LЕO), regionu gornje atmosfere gdje se nalazi Starlinkova orbitalna mreža. Ona se sada bavi istraživanjem uticaja svemirskog vremena na vazduhoplovnu industriju.
"Trenutno smo na oko 10.000 satelita u orbiti, ali za 10 do 15 godina vjerovatno će ih biti 100.000", rekla je dr Solter-Hant za "Dejli Mejl".
"Dok dođemo do 100.000, mislim da bi moglo biti prekasno", rekla je, "u smislu ovog neplaniranog geoinženjerskog eksperimenta koji će se dogoditi."
Razlog za njenu zabrinutost je taj što ogromni metalni ostaci sitnih čestica već uveliko nadmašuju težinu magnetno naelektrisanih čestica koje štite Zemlju od kosmičkog zračenja.
Najteži poznati dio Zemljine magnetosfere su velike petlje zarobljenih čestica koje se nazivaju Van Alenovi pojasevi - dva regiona malih čestica u obliku krofni napajanih kosmičkim zračenjem Sunca.
Pojasevi se kreću od magnetno naelektrisanog sjevernog i južnog pola Zemlje.
Težina ovog vitalnog regiona je nevjerovatno mala u poređenju sa metalnim krhotinama koje bi mogle da ga odsijeku od Zemlje - Van Alen pojasevi imaju samo ukupnu masu oko 0,00018 kilograma.
