Odluka o visini minimalne plate ima široke posljedice, kako po zaposlene i poslodavce, tako i po budžet i opštu makroekonomsku situaciju u Srpskoj. Upravo zbog toga i ovaj tekst ćemo posmatrati iz tih, različitih uglova. Dok s jedne strane povećanje minimalne plate unapređuje položaj pojedinačnog radnika, ukupni efekat zavisi od reakcije tržišta rada. 

Kakav je efekat na radnike?

Promjena minimalne plate, koja se očekuje, ima pozitivan uticaj na živote zaposlenih, prvenstveno kroz povećanje njihove kupovne moći i unapređenje životnog standarda. Sa višim primanjima, radnici (koji zarađuju minimalnu platu) mogu bolje zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe, kao što su hrana, stanovanje i odjeća. Dodatni prihod generisan povećanjem minimalne plate ne samo da smanjuje finansijski pritisak na pojedince i porodice, već i stimuliše potrošnju čime se podstiče ekonomska aktivnost. 

Ovdje treba imati u vidu dvije stvari. Prvo, stvarnog rasta kupovne moći kod onih radnika koji su primali minimalnu platu, možda i neće biti u onoj mjeri kako pokazuju zvanični podaci, jer postoji i nešto što se zove siva ekonomija. Jednostavno, dio plate "u koverti“ još nije prošlost u Srpskoj, iako se smatra da je mnogo manji udio nego ranije. S druge strane, imaćemo i posredan uticaj na životni standard onih radnika koji nisu imali minimalac jer je realno očekivati da se i njihove plate koriguju u određenoj mjeri, kako bi se bar zadržala ista produktivnost rada. To povećanje će dodatno opteretiti finansijske resurse kompanija, posebno malih i srednjih, kao i onih koji dominantno zapošljavaju srednju stručnu spremu.

Zašto se poslodavci protive?

Prema posljednjim dostupnim podacima (decembar 2024. godine), plate zaposlenih u privatnom sektoru su i dalje u prosjeku niže od plata zaposlenih u javnom sektoru. Konkretno, udio minimalne neto plate u prosječnoj neto plati u privatnom sektoru iznosi preko 65 odsto, a u javnom sektoru do 60 odsto za trenutni nivo minimalne plate. Ova statistika pokazuje da je učešće minimalne plate u prosječnoj plati veće u privatnom sektoru, čime i njeno povećanje relativno više ugrožava ovaj sektor, posebno mala i srednja preduzeća. 

Rast minimalne plate neminovno utiče na povećanje troškova preduzeća. Ako pogledamo strukturu preduzeća, najveći teret bi podnijeli poslodavci u radno-intenzivnim djelatnostima, u kojima je prisutno relativno visoko učešće bruto plata u ukupnim troškovima proizvodnje. Takođe, u tim preduzećima imamo i relativno visok udio zaposlenih sa neto platom 1.300 KM ili manjom. Rastom minimalne plate u problem bi najviše došli sektori sa relativno najvećim brojem zaposlenih sa neto primanjima od 1.300 KM ili manje, a to su: prerađivačka industrija, trgovina na veliko i na malo, popravka motornih vozila i motocikala, građevinarstvo, hotelijerstvo i ugostiteljstvo, saobraćaj itd. Pored toga, treba uzeti u obzir i profitabilnost po sektorima (koja značajno oscilira), jer oni sektori koji su profitabilniji lakše mogu apsorbovati veće troškove rada, kao i razvijenost pojedinih opština i gradova u Srpskoj (nije svima jednako opterećenje).

Na kraju, povećanje minimalne plate u Republici Srpskoj nosi sa sobom značajne implikacije na poslovnu zajednicu u kontekstu sposobnosti preduzeća da ostanu konkurentna u globalnom ekonomskom okruženju, posebno na radno intenzivna preduzeća u privatnom sektoru. U ovim djelatnostima povećanje plata vodi do povećanja ukupnih operativnih troškova, što može dovesti do povećanja cijena proizvoda i usluga koje se izvoze. Time dolazi do smanjenja konkurentnosti preduzeća na međunarodnom tržištu, uz rizik da se potrošači na stranim tržištima mogu opredijeliti za jeftinije alternative iz drugih zemalja. Godine iza nas (2023. i 2024. godina) su karakteristične po oscilaciji izvoza i pada industrijske proizvodnje, pa rast minimalne plate može opteretiti izvoznike i otežati konkurentnost na inostranom tržištu.

Šta očekuje država?

Makroekonomski efekti povećanja minimalne plate u Srpskoj, pored prethodno navedenih efekata na nivo zaposlenosti i posljedica po privredu, te efekta na budžet, ogledaju se u sljedećem:

• Pojedinci iz nižih platnih kategorija imaju veću graničnu sklonost ka potrošnji u odnosu na pojedince i domaćinstva iz viših platnih kategorija (granična sklonost ka potrošnji pokazuje koji dio svog dohotka troše, dok granična sklonost ka štednji pokazuje koji dio štede). Upravo se kategorijama sa najvišom marginalnom sklonosti ka potrošnji povećava raspoloživi dohodak putem povećanja minimalne plate, što obezbjeđuje dodatnu privatnu finalnu potrošnju, koja se pozitivno odražava na BDP. 

• S druge strane, poslovnoj zajednici se "uzima“ dio sredstava kojom se mogu finansirati investicije, koje u konačnici dovode do veće produktivnosti, a ista je pretpostavka dugoročnog organskog rasta plata. Ipak, i investicije predstavljaju komponentu BDP i dovode do rasta. 

• Povećanje minimalne plate održava se i na kreditnu sposobnost pojedinaca iz nižih platnih razreda. Povećanjem kreditne sposobnosti, povećava se u određenoj mjeri i privatna potrošnja ovih lica (u zavisnosti od obima uzetih kredita), što ima pozitivne efekte na BDP. 

• Inflatorni pritisci su pored zaposlenosti jedan od ključnih makroekonomskih rizika kod odluke o povećanju minimalne plate. Procjene pokazuju da se povećanjem minimalne plate u iznosu od 10 odsto opšti nivo cijena povećava za 0,4 odsto. Najveći efekat je kod cijena hrane. 

• Еfekti odluke o povećanju minimalne plate na budžet Srpske dijele se u direktne i indirektne. Direktni efekti podrazumijevaju povećane uplate poreza i doprinosa po radniku, te veća izdvajanja budžeta u vidu naknada za nezaposlenost zbog gubitka radnih mjesta. Neto efekat ove politike zavisi prvenstveno od elastičnosti tražnje za radom, odnosno od smanjenja broja zaposlenih lica usljed povećanja minimalne plate, a bez intervencije na strani poreza i doprinosa. Indirektni efekti ogledaju se u promjenama nivoa potrošnje, čiji agregatni nivo takođe zavisi od promjene broja radnika, s obzirom na to da od nivoa potrošnje zavise prihodi od PDV, ali i drugi poreski prihodi.

Postoje li alternative?

Svemu, pa i ovome, postoji plan B. U najkraćem, ogleda se u nekim od sljedećih opcija:

1. Povećanje minimalne neto plate uz istovremeno smanjenje poreza i doprinosa

2. Prebacivanje dijela obaveza na radnike - nešto slično kao u susjednim državama

3. Uključivanje drugih naknada u minimalac

4. Indeksirane minimalne plate po sektorima, tj. da se koriguju za stopu inflacije ili rasta BDP (ili obje).

Šta nam govori iskustvo drugih?

Istraživanja u zemljama u razvoju pokazuju da povećanje minimalne plate češće utiče na usporavanje rasta broja radnih mjesta, nego što uzrokuje gašenje postojećih radnih mjesta.