Kilometraža često predstavlja najvažniji faktor prilikom izbora polovnog vozila. Manja kilometraža znači veću vrijednost, bolje tehničko stanje i manju vjerovatnoću kvarova. Upravo zato je često meta prevare. Manipulacijom brojača kilometara, prodavac može dodatno da zaradi hiljade evra, na štetu kupca koji nesvjestan odnosi kući vozilo čija istrošenost ne odgovara stvarnosti.
Vizuelno stanje enterijera često otkriva više od bilo kojeg dokumenta. Volan, pedale, ručica mjenjača, dugmad klima uređaja i kvake na vratima spadaju među najkorišćenije dijelove automobila. Ako prodavac tvrdi da automobil ima samo 80 hiljada kilometara, ali su gumeni dijelovi istrošeni, plastični elementi sijaju od čestog kontakta, a vozačevo sjedište je udubljeno, to je jasan signal da brojač kilometara ne pokazuje istinu.
U modernim automobilima te komponente su izrađene od izdržljivih materijala i trebalo bi da budu u vrlo dobrom stanju s malom kilometražom. Ako to nije slučaj, ovo je upozorenje. Najčešće su upravo ti detalji nešto što svakako možete primjetiti već na prvi pogled u kabinu vozila.
Šarke vrata otkrivaju pravu istinu o upotrebi vozila
Istrošenost karoserije još je jedan znak koji trgovci često potcjenjuju. Šarke vrata podložne su ponovnom opterećenju, posebno na automobilu koji je korišten kao službeno vozilo ili u podijeljenom vlasništvu. Pokušajte da otvorite vrata i lagano ih pomjerate prema gore. Ako osjetite zazor ili se vrata pomjeraju u šarkama, to može biti znak prekomjerne upotrebe. A time i dokaz da je stvarna kilometraža vozila veća nego što pokazuje digitalni brojač kilometara.
Sa mehaničkim brojačima kilometara, manipulacija se često ne može obaviti bez rastavljanja armaturne ploče. Sa digitalnim, iako nije potrebno rastavljati cijelu kabinu, u mnogim slučajevima nešto se ipak slomi ili ostavi tragove. Oštećeni poklopci oko instrumenata, napuknuta plastika, loše pričvršćeni zavrtnji ili "pomjerene" cifre na ekranu mogu signalizirati da se brzinomjeru ne može vjerovati.
Svako vozilo trebalo bi da ima barem osnovnu servisnu istoriju, bilo u obliku papirne servisne knjižice, digitalnog izvoda ili računa za održavanje. Ovi zapisi trebalo bi logično da prate razvoj kilometraže. Na primjer, ako pronađete zapis o zamjeni zupčastog kaiša na 180.000 km, ali prodavac tvrdi da automobil ima samo 130.000 km, to je očita protivrječnost.
Prosječna godišnja kilometraža je između 15.000 i 20.000 km. Dakle, ako naiđete na deset godina star automobil sa 60.000 km na brojaču kilometara, to je izuzetno sumnjivo. Osim ako prodavac ne može da dokaže da je automobil zapravo korišten samo izuzetno rijetko.
Provjera servisne evidencije može da otkrije manipulaciju
Stvarna kilometraža trebalo bi da bude u skladu sa izgledom, načinom upotrebe i istorijom servisiranja. Broj na ekranu nije dovoljan — važno je može li mu se vjerovati. Prilikom kupovine polovnog automobila ne zadovoljite se površnim utiscima. Postavljajte pitanja, provjerite istoriju servisiranja, a ako ste u nedoumici, obratite se stručnjacima.
Na kraju, važno je znati da se broj pređenih kilometara na brojaču može prilagoditi, ali pravo stanje vozila će se prije ili kasnije otkriti. Istrošenost enterijera, stanje vrata, šarki, volana i servisna evidencija često govore više od samih informacija na ekranu.
(Telegraf)
